hrvatski

Ultrazvučna i urodinamska usporedba učinkovitosti abdominalne i vaginalne operativne fiksacije okruglih ligamenata u liječenju bolesnica sa statičkom inkontinencijom mokraće

Statistička ili stresna inkontinencija mokraće (SIU) predstavlja kompleksan klinički problem koji se javlja u 25-30% žena. Nastaje uslijed prirođenih ili stečenih oštećenja organa u maloj zdjelici s posljedičnim gubitkom anatomske potpore vezikouretralnog segmentu. Cilj operativnog liječenja SIU je obnoviti anatomske odnose i osigurati adekvatnu potporu vezikouretalnoj jedinici koja će omogućiti normalnu dinamičku funkciju mokraćnog mjehura i proksimalne uretre. Cilj istraživanja je ultrazvučno i urodinamski procijeniti učinkovitost abdominalne u usporedbi sa vaginalnom operativnom fiksacijom okruglih ligamenata u liječenju bolesnica sa SIU, te odrediti pouzdanost prije i poslijeoperacijske ultrazvučne procjene položaja i mobilnosti vrata mokraćnog mjehura u usporedbi sa urodinamskim parametrima u praćenju uspjeha abdominalne i vaginalne operativne metode. U prospektivnu kliničku studiju uključeno je 60 bolesnica sa klinički i urodinamski dokazanom SIU u dobi od 45- 65 godina s obuhvatom razdoblja od 24 mjeseca. Prema randomizacijskom protokolu 28 žena je operirano abdominalnom, a 32 žene vaginalnom metodom. Preoperativno te 6.12 i 24 mjeseca nakon operativnog zahvata evaluirana je subjektivna ocjena tegoba, te ultrazvučna i urodinamska objektivizacija učinkovitosti dviju metoda. Abdominalna i vaginalna fiksacija okruglih ligamenata su učinkovite operativne metode za korekciju statičke inkontinencije mokraće na temelju subjektivne, urodinamske i ultrazvučne procjene. Na temelju subjektivne procjene uspješnosti abdominalne operacije u 85, 7% žena je postugnut očekivani terapijski učinak nakon 24 mjeseca, dok je uspješnost vaginalne metode u istom periodu praćenja 84, 4%. Stopa uspješnosti vaginalne fiksacije okruglih ligamenata na temelju urodinamskih parametara iznosi 89, 3% nakon dvije godine, dok je kod vaginalne metode u istom periodu postignuta kontinentnost u 87, 5% bolesnica. Stopa izliječenja temeljena na ultrazvučnim parametrima u bolesnica operiranih abdominalnom metodom nakon dvije godine iznosi 85, 7%, a u drugoj skupini 87, 5%. Značajno je veći maksimalni cistometrijski kapacitet, maksimalni uretralni tlak zatvaranja, prijenos intraabdominalnog tlaka na proksimalnu uretru i funkcionalna dužina uretre nakon abdominalne i vaginalne operativne metode u usporedbi sa prijeoperacijskim vrijednostima. Značajno je manja količina rezidualnog urina nakon abdominalne i vaginalne korekcije. Nama statistički značajne razlike u navedenim urodinamskih parametrima između dvije operativne metode prije i nakon operativnog zahvata. Prednost abdominalne metoda je u kraćem trajanju operacije, kateterizacije i hospitalizacije, bržoj uspostavi normalne mikcije kao i održavanju intaktne vagine za razliku od vaginalne metode kojom se vagina skraćuje i suzuje čime se može poremetiti seksualni život bolesnice. Nema intraoperativnih i neposrednih poslijeoperacijskih komplikacija nakon abdominalne i vaginalne metode. Najznačajnija kasna poslijeoperacijska komplikacija je nastanak rektocele u 17, 9% bolesnica operiranih abdominalnom metodom, a u skupini operiranoj vaginalnom metodom u 9, 4% bolesnica. Abdominalna i vaginalna fiksacija okruglih ligamenata značajno poboljšavaju ultrazvučne parametre u usporedbi sa prijeoperacijskim vrijednostima. Transvaginalna ultrazvučna metoda je osjetljiva i specifična metoda za prijeoperacijsku procjenu položaja i mobilnosti vrata mokraćnog mjehura te procjenu učinkovitosti operativnih metoda za korekciju statičke inkontinencije mokraće.

inkontinencija

nije evidentirano