hrvatski

Reformacija u hrvatskim povijesnim zemljama u europskom kontekstu

U radu su istražena reformna zbivanja u hrvatskim povijesnim zemljama za vrijeme reformacije u širem europskom povijesnom, teološkom, kulturološkom i društvenom kontekstu. Uz istraživanje dosad nekorištene arhivske građe, kritički su analizirani objavljeni povijesni izvori i ključna djela hrvatskih i europskih reformatora koja su imala značajni utjecaj na razvoj reformacije u hrvatskim povijesnim zemljama i među iseljenim Hrvatima. Korištenjem recentnih teorijskometodoloških predložaka na temelju proučene građe napravljena je kritička sinteza povijesti reformacije na hrvatskom povijesnom prostoru. Kao teorijska podloga služili su modeli nove društvene i kulturne povijesti, odnosno nove vjerske povijesti. U fokusu istraživanja nalaze se modaliteti recepcije i prakticiranja reformnih ideja u različitim društvenim slojevima u hrvatskom povijesnom prostoru, od pučkog do elitnog protestantizma. Istraživanjem su identificirana specifična područja, razdoblja i procesi razvoja reformacije. U kontekstu širenja europske reformacije reformna zbivanja u hrvatskim zemljama odvijala su se u tri područja koja su bila rubna područja šire vjerske, geografske, političke, gospodarske i kulturne cjeline. Razvoj reformacije pratimo i u tri razdoblja: u prvom razdoblju je reformno učenje služilo kao duhovna obnova Rimokatoličke crkve, u drugom za ustanovljenje i institucionalizaciju evangeličke ili reformirane tradicije reformacije, a za treće je razdoblje karakteristična borba za opstanak tijekom protureformacije. U radu se razmatraju i ključni procesi promidžbe, navještaja i utvrđivanja nauka Svetoga pisma, koji uključuju propovijedanje, poučavanje i tumačenje istog u obitelji i zajednici vjernika, različite vrste bogoslužja i bogoštovlja, odnose u braku i obitelji, odgoj i obrazovanje djece i odraslih. Posebna se pažnja pridaje prijenosu ideja tiskanim knjigama, brošurama i dramskim uprizorenjima. Kako je temeljni cilj reformacije bio naviještanje evanđelja i obnova življenja Crkve ukorijenjena u nauku Svetoga pisma, reformatori u hrvatskim povijesnim zemljama tek su djelomice ostvarili taj cilj. Uz tek djelomičnu i nedostatnu potporu plemstva te učinkovitu protureformaciju i strah od inkvizicije, uspjeh reformacije u hrvatskim zemljama ovisio je o uspješnoj organizaciji i suradnji crkava, uspostavljanju općeg obrazovanja te osposobljavanju vjernika za duhovne službe.

Biblija; crkva; evangelik; hrvatske zemlje; knjiga; obitelj; odgoj; obrazovanje; plemstvo; promidžba; propovijed; reformacija; Riječ Božja; Sveto pismo; šesnaesto i sedamnaesto stoljeće; teologija; tradicija; učenje

nije evidentirano