hrvatski

Renesansa religije ili kraj religije? Pogled iz teološke perspektive

Članak polazi od danas već prihvaćene činjenice kako je fenomen religije veoma teško definirati unatoč činjenice postojanja mnoštva definicija religije. U različitim koracima autor ukratko pokazuje da se religiju može definirati kao odnos s posljednje važećim, s onim što određuje naš život bez obzira kako ga se definiralo. To posljednje važeće nije iščezlo i nestalo tako da se ne može govoriti ni o kraju ni o renesansi religije nego samo o promijeni načina njene pojavnosti i prisutnosti u društvu, u našem kontekstu posebice u odnosu na autonomiju i heteronomiju, kao i na substancijalističke i funkcionalističke definicije religije. Polazeći od analize ovih fenomena i pojmova autor u svom zaključku pokazuje važnost konfesionalnog vjeronauka ne samo za Crkvu, nego i za razvoj društva i osobe te posebnost kršćanskog pristupa čovjekovoj religioznoj zbilji.

Religija, posljednje važeće, autonomija, heteronomija, vjeronauk u školi, substancijalizam, funkcionalizam

The article starts from the commonly accepted fact today how the phenomenon of religion is very difficult to define despite the fact of the existence that a multitude of definitions exist for religion. The author takes various steps to briefly show that religion can be defined as a relationship with the ultimate importance – with that which determines our lives regardless of how it is defined. That ultimate importance has not evaporated or disappeared and so we cannot speak about the end or the renaissance of religion but rather about the change in the way it appears in the presence of society, in our context in particular, in relation to autonomy and heteronomy as we as the substantial and functional definition of religion. Starting with an analysis of this phenomenon and notions, in his conclusion the author points out the significance of confessional Religious Instructions not just for the Chruch but it significance toward progress in society and the person’s advancement as well as the particularity of the Christian approach to man’s religious reality