hrvatski

Prisilni smještaj osoba s duševnim smetnjama - pravne i bioetičke dileme u radu medicinske sestre/tehničara

Bioetika (grč. bios = život, ethos = običaj, navada, značaj, ćud, ponašanje) je sustavno proučavanje moralnih dimenzija – uključujući moralne poglede, odluke, ponašanje i djelovanje – u sklopu znanosti o životu i zdravstvene skrbi, koja se pri tom služi različitim etičkim metodologijama u interdisciplinarnom okružju (Reich, 1995., XXI). Dio sustava zdravstvene zaštite je i sestrinstvo. Prema Zakonu o sestrinstvu medicinska sestra, osim što obavlja djelatnost zdravstvene njege, ima i ovlasti zdravstvenog prosvjećivanja, a prema Etičkom kodeksu medicinskih sestara, medicinska je sestra osobno odgovorna u djelokrugu svoga rada promicati i zaštitu interesa i dostojanstva pacijenata, bez obzira na dob, spol, rasu, sposobnosti, seksualnu orijentaciju, itd . U dokumentima nadležnim profesiji sestrinstva ima, dakle, osnova za edukaciju pacijenata o njihovim pravima, njihovu zaštitu u procesu ostvarenja pripadajućih prava, kao i za iskorak/e u smjeru stavljanja zaštite prava pacijenata u domenu rada medicinske sestre. U svezi s tim prisilni smještaj, iako zakonski reguliran, u bioetičkom smislu ostaje trajno prijeporan. Smještaj osoba s duševnim smetnjama samo naizgled predstavlja tehničko/formalno pitanje, posredno dotičući čitav niz pitanja bioetičkog spektra: prava pacijenata, paternalizam, elementi odlučivanja o prisilnoj smještaju, kompetencije osoba koje odlučuju o smještaju itd. U ovom radu razmatramo pravne i bioetičke dileme medicinskih sestara u radu s osobama s duševnim smetnjama, ujedno kao prvi korak u mogućnostima uvođenja većih ovlasti medicinskih sestara u radu sa spomenutom kategorijom pacijenata

prisilni smještaj; pacijent s duševnim smetnjama; medicinska sestra; bioetika

nije evidentirano