hrvatski

Mađari kao neprijatelji: rad Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Primjer: kotar Bjelovar

Zločini počinjeni tijekom Drugoga svjetskoga rata pokrenuli su pitanje njihova procesuiranja nakon završetka ratnih operacija. Na temelju toga potaknuto je i osnivanje Komisije Ujedinjenih naroda za ratne zločine te Državne komisije (i podređenih zemaljskih jedinica) za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Jugoslavije. Na strani pobijeđenih našla se i Mađarska, pa se u radu analiziraju sudbine pripadnika mađarske narodnosti u Jugoslaviji s naglaskom na šire područja Bjelovara koji su prema odlukama Komisije proglašavani ratnim zločincima ili narodnim neprijateljima. Općenito, njihova prilagodljivost svakoj političkoj i vojnoj vlasti, potaknuta očuvanjem imovine, uvelike je odredila i njihovo držanje za vrijeme rata. Relativno blagi pritisak vidljiv je i iz navedenih brojčanih pokazatelja kojima je raspolagala Državna komisija, a isti princip prenesen je i na područje Bjelovara gdje je djelovanje mađarske manjine prikazano kao relativno pozitivno, ne pripisujući joj kolektivnu odgovornost i zamjerajući joj tek pasivno držanje u narodnooslobodilačkoj borbi. Ipak, znatan broj odluka koje je sastavila Državna komisija nije prihvaćen od strane Komisije Ujedinjenih naroda, što jasno svjedoči o popriličnom pritisku novih jugoslavenskih vlasti, no upućuje i na činjenicu da se u neposrednom poslijeratnom razdoblju željelo prevladati ratna sjećanja. Namjera rada Komisije bila je da “donese” pravdu, no ona je uspjela osigurati tek narodni osjećaj pravde koji je nakon brojnih stradanja i uništavanja počinjenih u Drugom svjetskom ratu bio poput zaloga za noviju i svjetliju budućnost.

Drugi svjetski rat; Zemaljska komisija za ratne zločine; Bjelovar; Mađari

--