hrvatski

UUDŽBENIČKI DISKURS U HRVATSKIM DOPREPORODNIM GRAMATIKAMA

U radu se nastoji opisati i pokazati postojanje temeljnih zasada metodičko-udžbeničkog diskursa u gramatikama 18. stoljeća i prve polovici 19. stoljeća, zapravo do nastupa preporoditelja. Otvaraju se pitanja učenja i usvajanja gramatičkih sadržaja polazeći od činjenice da se potreba učenja javila kad i jezik. Dopreporodne su hrvatske gramatike u stručnoj i znanstvenoj litetraturi opisane kao primarna jezikoslovna i standardološka djela. U radu se pokazuje da su tiskane gramatike do preporoda imale dvojaku svrhu - opisivale su jezik, najčešće strani jezik i u isto vrijeme služile su kao knjige za učenje jezika. Kako je riječ o dvojezičnim gramatikama s hrvatskom sastojnicom, autori su opisujući strani jezik opisivali i hrvatski jezik i otvarali pitanja usvajanja sustava vlastitog jezika kao preduvjet učenju stranog jezika. Riječ je o četrnaest gramatika, koje su grupirane kao franjevačke gramatike, isusovačke gramatike, slavonske gramatike te pretpreporodne gramatike. Iz tiskanih gramatika 18. i prve polovice 19. stoljeća može se iščitavati udžbeničko-metodički diskurs i autori uključuju čitatelje/učenike i vode brigu o učenju. Iz povijesne su perspektive osvijetljeni početci učenja jezika i stvaranje udžbenika, što može pomoći stvaranju modernog udžbenika koji će učenje jezika, posebice gramatičkih sadržaja voditi ka društvu visoke jezične kulture.

udžbenik; gramatika; diskurs; hrvatski jezik; metodika

nije evidentirano