hrvatski

Zagora – dobitnik ili gubitnik u litoralizaciji srednje Dalmacije

Zagora je zaobalni prostor srednje Dalmacije u kojem se posljednjih desetljeća zbivaju intenzivni društveno-gospodarski procesi koji korjenito mijenjaju njezina temeljna obilježja, osobito tradicionalnu prostornu organizaciju. Gotovo je neshvatljivo kako se nadomak Splitu, Trogiru i Šibeniku, na svega 20 do 30 min vožnje osobnim automobilom ili cestovnim javnim prijevozom (kao nove geografske odrednice za udaljenost), dakle, u neposrednoj blizini tih hrvatskih primorskih gradova, tako malo očituje maritimnost u društveno-gospodarskom smislu. Kao da se utjecaj mora osjeća samo do prve crte grebena primorskih uzvisina. Prevladavajući procesi depopulacije i deagrarizacije događaju se u kontekstu sveobuhvatne litoralizacije u primorskom prostoru Hrvatske. Taj složeni proces je spontan, a u hrvatskim obalnim regijama, pa tako i u srednjoj Dalmaciji, zbiva se uglavnom nekoordinirano i neplanirano kao posljedica dugotrajnijeg procesa demaritimizacije Hrvatske i prostorno-strateške jadranske (dez)orijentacije. Svojevrsni apsurd u kojem Hrvatska kao primorska zemlja u kojoj je, sukladno općim procesima na obalama susjednih sredozemnih zemalja, litoralizacija činjenica koja se očituje u fizionomskoj i funkcionalnoj preobrazbi obale i zaobalja, još uvijek nije u cjelosti zadobila atribut pomorske zemlje koja sustavno – planski i dugoročno – oslanja svoj svekoliki razvitak na golemim potencijalima obale, otoka i pripadajućeg mora. Ipak, noviji prostorno-planerski dokumenti od državne do loklane razine kao i sporadični te metodološki i funkcionalno nepovezani koraci lokalnih zajednica pokazuju postupni i spori zaokret od polariziranog prema uravnoteženom razvitku obalnih regija duž cijeloga geografskog profila zaobalje – obala kopna – otoci. Donedavno napušteno i zapušteno područje najvećeg dijela Zagore poprima veliku vrijednost u onim društveno-gospodarskim sustavima koji svoj razvoj temelje na održivosti, odnosno uvažavanju svih elemenata prirodne i kulturne baštine koja nije samo geografska kulisa već dinamična sastavnica prostora. Razmišljajući o Zagori kao gubitniku i dobitniku u procesu litoralizacije srednje Dalmacije moguće je pronaći argumente pro i contra obje kolateralno "natjecateljske" kategorije. Zacijelo je s aspekta dosadašnjega ruralnog egzodusa i nebrige šire društvene zajednice prema zagorskom prostoru moguće apostrofirati gubitnički položaj Zagore. Istodobno, ekološki uglavnom očuvan prostor ujedno je područje velike bioraznolikosti i areal prežitaka tradicionalne hrvatske ruralne kulture. Najjednostavnija slika zagorskog sela je takva da su školska zvona u omanjim soc-realističkim betonskim zdanjima utihnula, a zrak je ispunjen pogrebnim zvonima s drevnih hrvatskih kamenitih crkvica, oaza mira i duhovnosti. Međutim, preostalo stanovništvo Zagore nije moguće u potpunosti izjednačiti sa statičnim auditorijem koji bi takav scenarij dodatno motivirao na odlazak u obližnje ili udaljenije hrvatske gradova i druga odredišta iseljavanja. Pozitivni primjeri, doduše rijetki, kao što je slučaj Dugopolja, svjedoče da je smislenim planiranjem prometne i ostale infrastrukture kao i inicijativom lokalne zajednice moguće iskoristiti temeljne razvojne resurse razvijajući različite oblike ekonomije, stvarajući nove gospodarske i društvene vrijednosti, a istodobno rasterećujući obližnji splitski prostor koji se guši u urbanističkom kaosu i gospodarskoj recesiji. Doista, za Zagoru je ohrabrujuća slika da u zaleđu drevnoga Splita, najvećega i najvažnijega hrvatskog primorskog grada, u okružju stjenovitoga krškog reljefa i uz novoizgrađene tvorničke i trgovačke zgrade odjekuju note vrhunskih klasičnih djela i uzvici s vrsno uređenih sportskih terena. Međutim, različiti geografski pokazatelji još ne mogu potvrditi tezu da bi Zagora bila eventualni dobitnik litoralizacije srednje Dalmacije, budući da je primjera društvene i gospodarske revitalizacije malo, a i spomenuti uzlet Dugopolja ima nepredviljiv utjecaj na ekološki labilan prostor, koji, važno je istaknuti, hidrološki gravitira Jadru, vodoopskrbnoj osnovici Splita i okolnog prostora.

Zagora; srednja Dalmacija; litoralizacija; društveno-geografska preobrazba

nije evidentirano