hrvatski

ANALIZA PROSTORNE STRUKTURE KOMPONENTI BILANCE VODA NA PODRUČJU HRVATSKOG DIJELA ISTRE

Rad je izložen u slijedećih šest poglavlja čiji naslovi glase:1.Uvod ; 2. Prirodne karakteristike ; 3. Evapotranspiracija ; 4 Prostorna varijabilnost oborina ; 5. Analiza otjecanja ; 6. Zaključna razmatranja i preporuke za daljnji rad. U uvodnom poglavlju dan je općeniti opis bilance voda i njenog značaja za gospodarenje vodama. Naveden je i značaj primjene metoda bilanciranja koje, osim kvantitativne komponente, omogućuju uvid i u prostorno-vremenske karakteristike pojedinih elemenata bilance. U tom je kontekstu opisan i razvoj metoda koje su omogućile takav pristup bilanciranju, usporedno s razvojem satelitske i informacijske tehnologije te su iznesene smjernice za odabir modela i metoda. U nastavku je dan pregled dosadašnjih hidroloških istraživanja na analiziranom području te je iznesen cilja rada i opisana metodologija rješavanja problema s kratkim sadržajem pojedinih poglavlja. U drugom poglavlju opisane su prirodne karakteristike analiziranog područja: njegova geografska obilježja, geologija i hidrogeologija istarskog poluotoka, klimatološke značajke i kao bitni parametri analize hidrološke karakteristike Istre. U trećem poglavlju istražena je mogućnost primjene optičkih satelitskih podloga u procjeni stvarne evapotranspiracije i stjecanju uvida u njenu prostornu raspodjelu na dan preleta satelita tj. snimanja snimka koji će se koristiti za vršenje obrada i analiza. Opisan je SEBAL metodološki pristup koji se temelji na rješavanju jednadžbe energetske bilance prema kojoj je energija neto zračenja podijeljena na slijedeće tri glavne komponente toplinskog zračenja: 1) toplinski tok tla ; 2) tok osjetne topline ; te 3) latentni toplinski tok koji je ujedno i zajednički faktor energetske i vodne bilance jer se odnosi na energiju potrebnu za promjenu agregatnog stanja vode tj. energiju utrošenu na evapotranspiraciju. Analizirane su i proračunate sve navedene komponente energetske bilance, a vrijednosti stvarne dnevne evapotranspiracije procijenjene su kao rezidual jednadžbe energetske bilance. Primijenjeni pristup je obuhvatio obradu i analizu izmjerenih relevantnih meteoroloških parametara (temperatura zraka, brzina vjetra, relativna vlažnost zraka i insolacija) te obradu, analizu i interpretaciju satelitskog snimka (NOAA AVHRR snimak snimljen 5.8.1998. godine). Osim stvarne dnevne evapotranspiracije, određena je i referentna evapotranspiracija na lokacijama odabranih meteoroloških postaja primjenom FAO-56 Penman-Monteith metode. Dobiveni rezultati uspoređeni su s vrijednostima stvarne dnevne evapotranspiracije radi iznalaženja moguće funkcionalne zavisnosti tih dviju veličina, a u svrhu procjene stvarne evapotranspiracije duljih vremenskih razdoblja. Na kraju poglavlja dan je kritički osvrt na dobivene rezultate te moguća poboljšanja u daljnjem razvoju opisanog metodološkog pristupa. Prostorna varijabilnost oborina analizirana je u četvrtom poglavlju. U tu je svrhu primijenjena geostatistička metoda kriginga te je, osim samog metodološkog pristupa interpolaciji točkastih mjerenja oborine na lokacijama meteoroloških postaja, dan i kratki opis korištene metode. Podaci upotrijebljeni u interpolaciji su izmjerene oborine za vremensko razdoblje 1961.-2002. godine te dva seta pomoćnih podataka izvedenih iz digitalnog modela terena (ASTER GDEM). Prvi se set pomoćnih podataka odnosi na geografske karakteristike područja (geografska širina, geografska dužina, nadmorska visina i udaljenost od mora) dok je drugi set rezultat analize glavnih komponenti (PCA). Dobiveni rezultati uspoređeni su s izmjerenim vrijednostima te je odabran pristup koji rezultira najmanjom pogreškom. Bilanciranje otjecanja, prikazano u poglavlju pet, temelji se na prostornim karakteristikama meteoroloških parametara za vremenski period 1961.-1990. Opisane su i primijenjene dvije metode procjene raspoloživih količina voda na analiziranom području. Radi se o Langbeinov-oj i Turc-ovoj metodi, koje kao ulazne podatke, koriste srednje višegodišnje oborine i temperature zraka. Na temelju usporedbe dobivenih rezultata s izmjerenim protocima na odabranim kontrolnim slivovima, odabrana je metoda procjene otjecanja na analiziranom području te je određena i prostorna raspodjela te komponente bilance voda na cijelom analiziranom području. Bez poznavanja izdašnosti priobalnih izvora i vrulja, teško je steći sliku o raspoloživim količinama vode krških vodonosnika koji se nalaze na obalnom području istarskog poluotoka.. S obzirom da na takvim izvorima nema kontinuiranog hidrološkog monitoringa, u nastavku poglavlja opisan je pristup procjeni izdašnosti priobalnih izvora primjenom satelitske tehnologije tj. korištenjem satelitskog snimka snimljenog u termalnom infracrvenom dijelu elektromagnetskog spektra. Zahvaljujući različitim termalnim karakteristikama izvorske vode i okolnoga mora, opisani pristup je omogućio procjenu izdašnosti izvora što je i potvrđeno usporedbom s izmjerenim protocima. U posljednjem, šestom poglavlju, dana su zaključna razmatranja te predložene smjernice za daljnji razvoj prikazanih metodologija kako bi se unaprijedilo bilanciranje voda ne samo na pojedinim slivovima već i na većim prostornim i administrativnim jedinicama.

hidrologija; bilanca voda; daljinska mjerenja; evapotranspiracija

nije evidentirano