hrvatski

Komparativno istraživanje hranidbeno-biološke vrijednost krmnog kvasca i termički obrađene soje

Hranidbena i biološka vrijednost krmnog kvasca i termički obrađene soje osniva se na koncentraciji i probavljivosti hranjivih sastojaka, te prisustvu toksičnih (antihranjivih) tvari, što se najbolje procjenjuje biološkim pokusima na životinjama. Termički labilni antihranjivi sastojci prisutni u sirovoj soji mogu se denaturirati toplinskom obradom (ekstrudiranjem, mikronizacijom i hidrotermičkim postupkom), a kvaščeva biomasa ne sadrži takve sastojke. Probavljivost hranjivih sastojaka otpadnog pivskog kvasca i termički obrađene soje praćena je komparativno biološkim testovima na svinjama. Najbolja probavljivost postignuta je kod pivskog kvasca i ekstrudirane soje (90%), a biološka vrijednost pivskog kvasca i ekstrudirane, mikronizirane i hidrotermizirane soje iznosila je : 85, 76, 73 i 72%. Unatoč visokom biološkom ekvivalentu pivskog kvasca (BE/1.75) određenom u odnosu na sojinu sačmu sa 44% proteina, tržišna vrijednost pivskog kvasca (430 USD/t) nije ekonomski konkurentna aktualnoj tržišnoj cijeni termički obrađene soje (190 USD/t). Zato su eksperimentalno istražena uzgojna obilježja tovljenih svinja sa smjesama u kojima je sojina sačma zamijenjena samo termički obrađenom sojom ali ne i kvascem. Nije bilo signifikantne razlike u tjelesnoj masi, prirastu i konverziji hrane između istraživačkih tretmana. Također nije bilo nekog vidljivog utjecaja tretmana na fizikalni kvalitet polutki. Međutim, zapažen je veći postotak nezasićenih masnik kiselina, naročito linolne i linolenske, u slanini svinja termički obrađenom sojom.

pivski kvasac; termički obrađena soja; biološki pokusi; hranidbeno-biološka vrijednost; kvaliteta mesa; komercijalna vrijednost

nije evidentirano