hrvatski

Model razvoja temeljnice u sastojinama hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Anić 1959 ex Rauš 1969)

Osnovni cilj disertacije bio je istražiti razvoj temeljnice u mješovitim sastojinama hrasta lužnjaka i običnoga graba, utvrditi bitne odnose koji utječu na njezin razvoj te izraditi modele razvoja temeljnice na razini gospodarskih lužnjakovo-grabovih sastojina u Republici Hrvatskoj, na razini trajnih pokusnih ploha osnovanih u sastojinama hrasta lužnjaka i običnoga graba i na razini stabala na trajnim pokusnim plohama. Modeliranje temeljnice na razini gospodarskih sastojina provedeno je na uzorku od 5060 odjela/odsjeka, ukupne površine 75.948, 76 hektara. Modeliranje temeljnice na razini trajnih pokusnih ploha provedeno je na uzorku od 28 trajnih pokusnih ploha, ukupne površine 17, 92 hektara. Modeliranje temeljnice na razini stabla provedeno je na uzorku od 1.509 stabala hrasta lužnjaka, 3.954 stabla običnoga graba i 267 stabala ostalih vrsta drveća. Za modeliranje razvoja temeljnice kroz vrijeme, na razini sastojine, odabrane su nelinearne funkcije rasta Levaković III, Gompertz, Chapman-Richards i Hossfeld IV. Razvoj temeljnica po hektaru (hrast, grab, ostalo i ukupna) na trajnim pokusnim plohama modeliran je samo Levakovićevom funkcijom rasta. Kako je razvoj temeljnice mješovitih sastojina kao i razvoj strukture tih sastojina u cjelini, vrlo je kompleksan i dinamičan te predstavlja funkciju dimenzija stabala, vitaliteta stabala, međuvrsne i unutarvrsne konkurencije stabala i produktivnosti staništa, modeliranje razvoja temeljnice pomaknuto je sa razine sastojine na razinu individualnog stabla. Modeliranje razvoja temeljnice na razini stabla provedeno je kao modeliranje godišnjeg prirasta temeljnice stabala na trajnim pokusnim plohama, kroz više faza modeliranja određenih grupama nezavisnih varijabli, jednostavnom i višestrukom linearnom regresijom stepwise postupkom selekcije nezavisnih varijabli. Iz dobivenih rezultata istraživanja proizlaze sljedeći zaključci: • Rezultati korelacijske analize pokazali su da se temeljnica po hektaru, kao zavisna varijabla, na uzorku gospodarskih sastojina, vrlo teško može opisati pomoću samo jedne nezavisne varijable. • Analizom rezultata, svih dobivenih modela na razini sastojina, može se zaključiti kako nema značajnih razlika između modela. Koeficijenti determinacije kod modeliranja ukupne temeljnice po hektaru, četiriju odabranih funkcija rasta, se kreću od 0, 4374 do 0, 4401, a kod temeljnice hrasta lužnjaka po hektaru od 0, 2276 do 0, 2310. • Kao najbolji model razvoja temeljnice na razini sastojine odabran je model izjednačenja funkcijom Levaković III, na osnovu koeficijenta determinacije i na osnovu činjenice da je Levaković svoju funkciju rasta konstruirao na osnovu istraživanja u domaćim sastojinama hrasta lužnjaka. • Razvoj temeljnice (ukupna, hrast, grab, ostalo) po hektaru i na razini sastojine i na razini trajnih pokusnih ploha karakterizira velika varijabilnost vrijednosti temeljnice. • Modeli razvoja temeljnice na razini sastojina i na razini trajnih pokusnih ploha imaju sličan oblik, ali kod razine trajnih pokusnih ploha postižu značajno veće vrijednosti. To ukazuje na činjenicu kako su trajne pokusne plohe osnovane u reprezentativnim mješovitim sastojinama hrasta lužnjaka i običnoga graba. • Modeliranje razvoja temeljnice na razini sastojine i razini trajnih pokusnih ploha funkcijama rasta, zbog vrlo malo informacija koje opisuju dinamiku razvoja promatranog elementa strukture, je previše statično i jednostavno. • Modeliranje godišnjeg prirasta stabala, na trajnim pokusnim plohama, razinom 0 provedeno je jednostavnom linearnom regresijom. Za nezavisnu varijablu odabran je srednji prsni promjer stabla. Koeficijenti determinacije modeliranja ovom razinom su 0, 4113 za hrast lužnjak, 0, 3592 za obični grab i 0, 4199 za ostale vrste drveća. • Modeliranje godišnjeg prirasta stabala, na trajnim pokusnim plohama, razinom 1 provedeno je višestrukom linearnom regresijom. Grupu nezavisnih varijabli ove razine karakteriziraju standardne taksacijske varijable. Koeficijenti determinacije modeliranja ovom razinom su 0, 4939 za hrast lužnjak, 0, 4034 za obični grab i 0, 4916 za ostale vrste drveća. • Modeliranje godišnjeg prirasta stabala, na trajnim pokusnim plohama, razinom 2 provedeno je višestrukom linearnom regresijom. Grupu nezavisnih varijabli ove razine karakteriziraju varijable izvedene iz standardnih taksacijskih varijabli i opisuju odnose konkurencije između stabala. Koeficijenti determinacije modeliranja ovom razinom su 0, 516 za hrast lužnjak, 0, 4314 za obični grab i 0, 5465 za ostale vrste drveća. • Modeliranje godišnjeg prirasta stabala, na trajnim pokusnim plohama, razinom 3 provedeno je višestrukom linearnom regresijom. Grupu nezavisnih varijabli ove razine karakteriziraju varijable izmjerene, izračunate i izvedene na osnovu podataka dobivenih izmjerom krošanja stabala. Koeficijenti determinacije modeliranja ovom razinom su 0, 6154 za hrast lužnjak, 0, 5687 za obični grab i 0, 5825 za ostale vrste drveća. • Modeliranje godišnjeg prirasta stabala, na trajnim pokusnim plohama, razinom 4 provedeno je višestrukom linearnom regresijom. Grupu nezavisnih varijabli ove razine karakteriziraju varijable dobivene pedološkim analizama tala trajnih pokusnih ploha. Koeficijenti determinacije modeliranja ovom razinom su 0, 6251 za hrast lužnjak, 0, 5748 za obični grab i 0, 5922 za ostale vrste drveća. • Konceptom modeliranja razvoja godišnjeg prirasta temeljnice na razini stabla, promatranom kroz sve razine modeliranja, postupno su uključivane grupe nezavisnih varijabli koje predstavljaju dimenzije stabala, konkurenciju između stabala, vitalitet stabala i varijable krošanja te produktivnost staništa. Na taj način simuliran je razvoj godišnjeg prirasta temeljnice svakog pojedinog stabla.

Temeljnica ; mješovite sastojine hrasta lužnjaka i običnoga graba ; elementi strukture sastojine ; modeliranje razvoja temeljnice ; nelinearne funkcije rasta ; godišnji prirast temeljnice stabla ; jednostavna i višestruka linearna regresija

nije evidentirano