hrvatski

Nasljeđe Branka Gavelle u Štimčevim režijama ciklusa o "Glembajevima"

Glumački i redateljski angažman Anđelka Štimca u izvedbama glembajevskoga ciklusa, otkrivaju njegovo poznavanje, ali i naslijedovanje nekih temeljnih teorijsko-praktičnih spoznaja specifičnih Branku Gavelli. Inscenatorska rješenja tipična realizacijama ovoga ciklusa sugeriraju Štimčevu sklonost kritičkoga prodiranja u srž dramaturgijskoga tkiva, nastojanje za razlučivanjem jedinstvene sociološke strukture kojoj pripadaju Glembajevi, odnosno općenito nastojanje da u kvalitetama opterećenoj dramaturškoj fakturi izdvoji živu govorenu radnju kao temelju cjelokupne scenske događajnosti. Specifičnost je ovih riječkih predstava upravo u redateljskom pristupu – sklonost sociološkoj interpretaciji, odnosno naglašeno psihološko sjenčanje. Jednako tako, režijsko-dramaturgijska traženja usmjerena su propitivanju s jedne strane glumčeva govora, a s druge relacije glumac – gledatelj što nas, mišljenja smo, eksplicite upućuje na osnovne postavke teorije glume koju je u nas anticipirao Gavella. Temeljem rekonstrukcije predstava – Leda, U agoniji i Gospoda Glembajevi – predstavljenih na pozornici HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, netom izneseno ovim ćemo tekstom nastojati što preciznije eksplicirati.

B. Gavella; govor; suigra; A. Štimac; ciklus o Glembajevima

nije evidentirano