hrvatski

Ovladavanje imanentnom i normativnom gramatikom hrvatskoga jezika

U radu će biti objašnjene sličnosti i razlike između dvaju bitnih jezičnih sustava materinskoga jezika: imanentne gramatike, odnosno primarne jezične kompetencije (materinskoga jezika u užem smislu) i normativne gramatike, odnosno sekundardne jezične kompetencije (materinskoga jezika u širem smislu). Europska je komuniciranje na materinskome jeziku 2004. u dokumentu Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje - europski referentni okvir (The European Framework of References for Lifetime Learning) istaknula kao najvažniju kompetenciju koja je preduvjet za razvoj ostalih kompetencija. Komunikacija na materinskome jeziku jest sposobnost izražavanja pojmova, različitih misli, osjećaja, činjenica i mišljenja u govorenome i u pisanome obliku te uključuje i kreativnu jezičnu interakciju u cijelome nizu društvenih i kulturnih okruženja: u odgoju i obrazovanju, radu, privatnome okruženju i dr. Zato je njezinu razvoju iznimno važno posvetiti osobitu pozornost u predškolskome i osnovnoškolskome obrazovanju. Prema tome, u radu će biti navedene i objašnjene osobine imanentne gramatike kao jezičnoga sustava čiji stupanj ovladanosti pridonosi uspješnoj komunikaciji na širem jezičnom planu, u situacijama koje izlaze iz okvira spontane uporabe jezika u vlastitoj jezičnoj (obiteljskoj/lokalnoj) zajednici, a kojima se bolje ovladava što se duže uči i što pojedinac ima pozitivniji stav o njemu. U vezi s tim u radu će biti utvrđeno u kojoj mjeri na pozitivan stav o standardnome jeziku utječu različite vrste čimbenika.

primarna jezična kompetencija/imanentna gramatika; sekundarna jezična kompetencija/normativna gramatika; stav o standardnome jeziku; čimbenici koji utječu na stav o standardnome jeziku; stvaranje međujezičnog polja

nije evidentirano