hrvatski

Koja je uloga znanosti u unapređenju kvalitete života beskućnika?

U literaturi se koriste različite definicije beskućništva iz čega nerijetko proizlaze metodološki problemi oko toga kako ga istraživati. Činjenica je da postoji više od jednog odgovora na pitanje tko će biti klasificiran kao beskućnik, neki autori čak tvrde da postoji onoliko definicija koliko postoji studija o toj temi. Ujedinjeni narodi razlikuju dvije vrste definiranja beskućništva pri čemu razlikuju apsolutno i relativno beskućništvo. Pod apsolutnim smatraju pojedinca ili obitelj koja nema nikakvo mjesto za stanovanje ili je privremeno smješten/a u prihvatilištu. Pod relativnim beskućništvom podrazumijevaju neosiguranost nekih osnovnih životnih standarda kao što su: adekvatna zaštita od nepogoda, pristup pitkoj vodi, osobnu sigurnost, pristup obrazovanju i zapošljavanju i dr. U Hrvatskoj novim Zakonom o socijalnoj skrbi beskućnici su prvi put uvedeni kao kategorija korisnika unutar sustava socijalne skrbi. U istom zakonu beskućnici su definirani kao „osobe koje nemaju mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogli namiriti potrebu stanovanja te su privremeno smješteni u prihvatilištu, ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje“. O beskućništvu postoje brojna svjetska istraživanja, obzirom da je ta problematika dugotrajno prisutna u svijetu. U Hrvatskoj se s beskućništvom unazad 20-tak godina sve više susrećemo, a znanstvena istraživanja o beskućništvu u nas iznimno su rijetka. Svjetska znanstvena istraživanja pokazuju da su rizični faktori za pojavu beskućništva izloženost dugotrajnom siromaštvu, dugotrajna nezaposlenost, samohrano roditeljstvo, nizak stupanj obrazovanja, ovisnost o alkoholu, drogama ili kocki, narušeno tjelesno i/ili mentalno zdravlje, slaba socijalna mreža, izdržavanje zatvorske kazne, gubitak mjesta za stanovanje itd. U Hrvatskoj se unutar jedinog znanstvenog istraživanja o beskućništvu došlo do sličnih saznanja, pri čemu su se kao neki od uzroka zbog kojih su ljudi došli u situaciju beskućništva pokazali: izloženost nasilju i traumi u djetinjstvu, odrastanje u tzv. nefunkcionalnim obiteljima, odrastanje u institucijama, gubitak posla i nemogućnost pronalaženja novog posla, financijski problemi, narušeno zdravlje, prisilno izbjeglištvo, gubitak doma zbog rata, raspad obitelji nakon razvoda braka, smrt supružnika, boravak u zatvoru, životni izbor. O beskućništvu, njegovoj etiologiji i fenomenologiji ne znamo mnogo, stoga je nužno poticati i usmjeriti se prema istraživanjima o beskućništvu u Hrvatskoj, jer bez istraživanja i činjeničnih uporišta nije moguće kreirati kvalitetnu socijalnu politiku odnosno prevenciju i intervenciju u odnosu na problematiku beskućništva. Da bi se potakla istraživanja u tom smjeru, jedan od ključnih izazova je senzibilizacija znanstvene i stručne javnosti za ovu tematiku, obzirom da osviještenost i zainteresiranost znanstvenika i stručnjaka, ali i zakonodavaca za problematiku beskućništva još uvijek nije u potrebnoj mjeri prisutna.

beskućnici; znanost

nije evidentirano