hrvatski

Primjena paradigme o "tri urbanizma" na planiranju napuštenih industrijskih prostora u gradskom tkivu

Kada izgrađeno područje grada dosegne svoj maksimalni kapacitet, njegovi sadržaji ostvaruju određenu ekonomsku, društvenu i kulturnu produkciju. Prestankom takve produkcije, kao mogućom posljedicom gospodarskih ili društvenih promjena, zgrade se ispražnjuju te dolazi do pojave napuštenog prostora unutar gradskog tkiva (industrijske lokacije, vojarne). Na taj se način oslobađaju novi prostorni resursi za reorganizaciju grada. Prosječan vijek napuštenih industrijskih lokacija duži je u razdoblju recesije i u gospodarski slabije razvijenim društvima (gdje katkad čak i nadmašuje njihovo produktivno razdoblje). Predmet je ovog istraživanja propitivanje paradigme o "tri urbanizma", koju je formulirao Douglas Kelbaugh, na teritoriju napuštenih gradskih lokacija i ispitivanje njezine moguće primjene u planiranju njihove regeneracije. Prema Kelbaughu, prvi je "formalni", top-down urbanizam, provediv prema kodeksu urbanističkih planova, a financiraju ga privatni investitori, državna tijela ili javno- privatno partnerstvo. Drugi je "neformalni", bottom-up urbanizam, adaptacije i improvizacije, koji uglavnom potenciraju neprofitne grupacije ograničenih financijskih sredstava i političke moći. Treći je "posturbenizam" koji se referira na ekskluzivne urbane "megaforme" kao rezultat prestižnih urbanističko-arhitektonskih natječaja i narudžbi moćnih institucija ili korporacija. U kontekstu regeneracije napuštenih lokacija, na primjerima hrvatskih gradova iščitavaju se sva tri oblika intervencije (primjerice naselje Špansko- Oranice na prostoru bivše vojarne u Zagrebu kao "formalni", Hartera u Rijeci kao "neformalni", te poslovni kompleks TDR u Zagrebu kao "posturbanizam"). Ovo istraživanje pridonijet će promišljanju planerskog restrukturiranja napuštenih prostora u hrvatskim gradovima.

Douglas Kelbaugh ; urbanizam ; industrija ; revitalizacija

nije evidentirano

engleski

Applying the Paradigm of "Three Urbanisms" on the Planning of Abandoned Industrial Complexes within the City Structure

Kada izgrađeno područje grada dosegne svoj maksimalni kapacitet, njegovi sadržaji ostvaruju određenu ekonomsku, društvenu i kulturnu produkciju. Prestankom takve produkcije, kao mogućom posljedicom gospodarskih ili društvenih promjena, zgrade se ispražnjuju te dolazi do pojave napuštenog prostora unutar gradskog tkiva (industrijske lokacije, vojarne). Na taj se način oslobađaju novi prostorni resursi za reorganizaciju grada. Prosječan vijek napuštenih industrijskih lokacija duži je u razdoblju recesije i u gospodarski slabije razvijenim društvima (gdje katkad čak i nadmašuje njihovo produktivno razdoblje). Predmet je ovog istraživanja propitivanje paradigme o "tri urbanizma", koju je formulirao Douglas Kelbaugh, na teritoriju napuštenih gradskih lokacija i ispitivanje njezine moguće primjene u planiranju njihove regeneracije. Prema Kelbaughu, prvi je "formalni", top-down urbanizam, provediv prema kodeksu urbanističkih planova, a financiraju ga privatni investitori, državna tijela ili javno- privatno partnerstvo. Drugi je "neformalni", bottom-up urbanizam, adaptacije i improvizacije, koji uglavnom potenciraju neprofitne grupacije ograničenih financijskih sredstava i političke moći. Treći je "posturbenizam" koji se referira na ekskluzivne urbane "megaforme" kao rezultat prestižnih urbanističko-arhitektonskih natječaja i narudžbi moćnih institucija ili korporacija. U kontekstu regeneracije napuštenih lokacija, na primjerima hrvatskih gradova iščitavaju se sva tri oblika intervencije (primjerice naselje Špansko- Oranice na prostoru bivše vojarne u Zagrebu kao "formalni", Hartera u Rijeci kao "neformalni", te poslovni kompleks TDR u Zagrebu kao "posturbanizam"). Ovo istraživanje pridonijet će promišljanju planerskog restrukturiranja napuštenih prostora u hrvatskim gradovima.

Douglas Kelbaugh ; city planning ; industry ; revitalisation

nije evidentirano