hrvatski

Utjecaj optimizma/pesimizma učenika na ovladavanje hrvatskim jezikom u ranome poučavanju

Na ovladavanje nastavnim sadržajem vrlo često, osim složenosti, utječu i drugi psiho-kognitivni te socijalni čimbenici, kao što su: razredno ozračje, odabrane nastavne metode i pristupi, spol učenika, kognitivna zrelost, uspjeh te njihova motivacija. S obzirom da na kvalitetu ovladavanja određenoga nastavnog sadržaja uvelike utječu optimizam i pesimizam, većina autora smatra ih značajkama ličnosti koje su genetski uvjetovane te na njih utječu i rana iskustva u djetinjstvu koja potiču povjerenje i sigurnu vezanost (Carver i Scheier, 1999, prema Rijavec, Miljković i Brdar, 2008). Optimisti obično uče lakše, brže i s puno manje zamora, dok su pesimisti skloni „grintanju“ i odustajanju od zadataka (Rijavec, 2009). Kako je hrvatski jezik najopsežniji predmet u Nastavnom planu i programu (MZOS, 2006), postavlja se pitanje koliko ovaj element može utjecati na njegovo ovladavanje, a time i na bolju jezičnu kompetenciju govornika hrvatskoga jezika. Djeca se u razdoblju ranoga usvajanju/učenju jezika (do dvanaeste godine života) nalaze u fazi konkretnih misaonih operacija (Piaget, 1977) i potrebno ih je jeziku poučavati na temelju primjera iz svakodnevnoga života, iz njihove neposredne okoline, osobito potičući razvoj jezično-komunikacijske kompetencije - osposobljenosti govornika da se snalazi u konkretnim komunikacijskim situacijama (Hymess, 1980). Unatoč mnogim obrazovnim promjenama, hrvatski obrazovni sustav osnovnoškolsko poučavanje dijeli na mlađe i starije razrede, što znači da učenici već u desetoj godini započinju usvajati značajno kompleksnije sadržaje, razvijajući uz jezično-komunikacijsku i jezičnu kompetenciju (znanje o jeziku). Cilj je ovoga rada i istraživanja ispitati utječe li optimizam/pesimizam na ovladavanje hrvatskim jezikom kao nastavnim predmetom na razini jezično-komunikacijske i jezične kompetencije, ali i provjeriti postoji li statistički značajna razlika između ispitanika s obzirom na dob, spol i uspjeh iz hrvatskoga jezika. Uzorak čine učenici 4. i 5. razreda triju zagrebačkih osnovnih škola (N = 90), a kao instrumenti istraživanja poslužio je upitnik o određivanju atribucijskog stila učenika te test znanja.

optimizam; pesimizam; hrvatski jezik; rano učenje materinskoga jezika

nije evidentirano