hrvatski

Imobilizacija enzima alkohol dehidrogenaze u mikrokanalu

Mikroreaktori pronalaze sve širu primjenu u razvoju bioprocesa, a u današnje vrijeme mogu biti proizvedeni u različitim oblicima, od laboratorijskih mikroreaktora s jednim ili većim brojem mikrokanala pa sve do mikropostrojenja. Ono što je posebno interesantno je njihova primjena u kemijskim i biokemijskim procesima pa se tako posljednjih godina na području biotransformacija i kinetičkih studija sve više istražuje mogućnost primjene enzimatskih mikroreaktora. Cilj ovoga rada bio je istražiti mogućnost imobilizacije enzima alkohol dehidrogenaze (ADH) unutar mikrokanala izrađenih od različitih materijala (stakleni mikrokanal promjera 50 µm i politetraflouroetilenski mikrokanal (PTFE) promjera 1000 µm). Provedena je kovalentna imobilizacija enzima ADH upotrebom otopina 3-aminopropiltrietoksisilana (APTES) i glutaraldehida dok je otopina H2SO4 korištena kao promotora procesa silanizacije. U mikroreaktoru s imobiliziranim enzimom provedena je enzimatska biotransformacija heksanola u heksanal. Osim praćenja tijeka procesa biotransformacije, analizirana je i stabilnost imobiliziranog enzima praćenjem promjene koncentracije proteina u izlaznoj procesnoj struji mikroreaktora. Eksperimentalni rezultati dobiveni u pokusima sa imobiliziranim enzimom uspoređeni su s rezultatima dobivenim u kotlastom reaktoru i mikroreaktoru u kojima je biotransformacija heksanola u heksanal provedena korištenjem slobodnog suspendiranog enzima. U usporedbi sa eksperimentima provedenim na makrorazini sa slobodnim enzimom, mikrorekator u kojemu se biotransformacija provela sa imobiliziranim ili slobodnim enzimom se pokazao kao znatno učinkovitija reaktorska konfiguracija za provedbu biotransformacije heksanola u heksanal.

mikrokanal ; imobilizacija ; alkohol dehidrogenaza ; heksanol

Ovaj se tekst temelji na radu koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost.