hrvatski

Akteri profesionalne socijalizacije mladih istraživača u prirodnim i društvenim znanostima

Disertacija Akteri profesionalne socijalizacije mladih istraživača bavi se utjecajem discipline, institucije, projekta i formalne supervizije te samog mladog istraživača na ukupan socijalizacijski proces kroz određivanje mladom istraživaču karijerno najkorisnijih socijalizacijskih aktera. U konceptualnom okviru predlaže se koncept disciplinarno-profesionalnog, institucijskog i projektnog, te osobnog novačkog utjecaja na profesionalno osposobljavanje. Kontekstualne značajke formalnopravnog znanstveno- novačkog sustava, ukazuju da je supervizija na projektu najvažnija karika sustava socijalizacije. Iz tog, i teorijskih razloga, disertacija se bavi i razvojem mentorstva u okviru formalne supervizije, ali i drugih neformalnih odnosa. Pritom su povezani koncepti mentorstva i ključnih egocentričnih mreža i osmišljen je okvir i instrument ispitivanja i analize karijerno korisnih ključnih mreža mladih istraživača. U radu je korištena kvalitativna metodologija, tehnika polu-strukturiranih dubinskih intervjua, a obrađeni podaci temelje se na uzorku od 40 znanstvenih novaka iz područja prirodnih i društvenih znanosti s fakulteta i iz javnih instituta. Središnja analiza rezultata vezana je uz ranu istraživačku produktivnost te dovršetak doktorske disertacije, dva najvažnija indikatora obrazovne socijalizacijske uspješnosti. Slijedi analiza ključnih egocentričnih mreža mladih istraživača, prema znanstvenim područjima i vrsti institucije. Glavne spoznaje upućuju na preopterećenost novaka nastavnim i/ili obvezama na komercijalnim projektima te na nepostojanje mehanizama socijalizacijske podrške od strane institucija. Socijalizacijski najvažnije okružje je istraživački projekt, uz voditelja projekta kao ključnu figuru, a razvijen mentorski odnos s iskusnim znanstvenikom nema alternativu. Najpovoljniji su istraživački zainteresirani i aktivni te međunarodno umreženi mentori, a koautorstvo s iskusnim znanstvenikom važna je pedagoška praksa. Nalazi ovog istraživanja upućuju na nezaobilazne faktore i aktere kvalitetne istraživačke socijalizacije u društvenim i prirodnim znanostima te na poteškoće novačkog sustava pri njegovom svakodnevnom praktičnom funkcioniranju. Znanstveno-političke implikacije ukazuju na potrebu radikalne promjene sustava, od načina financiranja do uspostavljanja mehanizama na svim socijalizacijskim razinama koji bi ne samo osigurali, već praktično omogućili da socijalizacija mladih istraživača teče neometano i na kvalitetan način.

profesionalna istraživačka socijalizacija; disciplinarnost; organizacijska socijalizacija; znanstveno novaštvo; znanstvena politika; mentorstvo; ključne karijerno korisne mreže

nije evidentirano