hrvatski

Tramuntana - povijest i umjetnost u prirodi

Tramuntana (sjeverni dio otoka Cresa koji se proteže od rta Jablanac na jug gotovo do grada Cresa) najšumovitiji je dio otoka. Ukupna površina šuma ovdje iznosi oko 5.500 ha, od čega oko 3.500 ha šuma hrasta medunca i cera. U nižem vegetacijskom pojasu medunčeve su šume mješane s bjelograbom, a u višem, gdje se meduncu pridružuje i hrast cer (iznad 250-300 m/nm), s crnim grabom. Na Tramuntani su i izuzetne, divovske šume hrasta cera sa stablima visokim preko 20 m, a starima više od 120 godina. Značajne su i šume pitomog kestena sa stablima starima i preko 100 godina, visoke preko 20 m. Najveće stablo pitomog kestena na Tramuntani pravi je div - prsnog opsega debla od gotovo 9 m! Ovo je područje značajno i zbog niza drugih vegetacijskih i florističkih specifičnosti. Na otoku Cresu raste oko 1.300 vrsta biljaka! Cres bogat je biljnim i životinjskim endemima. Krško područje bogato je pećinama i jamama, a osobito na sjevernom dijelu otoka Cresa postoje brojni krški dolovi, spilje i jame. Neke su posebno značajne za biospeleološka, paleontološka i prapovijesna proučavanja. U Jami Čampari nađeni su značajni paleontološki ostaci, fragmenti halštatske keramike, kosti domaćih životinja, a ističu se kosti donje čeljusti jedne vrste prapovijesnog domestificiranog psa. U njoj žive i endemski špiljski kukci. U Jami su nađena i dva kompletna kostura fosilnog smeđeg medvjeda (Ursus arctos priscus) stara više od 12.000 godina. Tramuntana obiluje slatkovodnim lokvama izuzetne biološke, ali i kulturno-povijesne vrijednosti. Najčešće su to prirodna ili umjetno napravljena udubljenja u kojima se sakuplja kišnica, promjera od nekoliko metara do nekoliko desetaka metara, pa neke nalikuju na mala jezera. Za lokve i močvarnu vegetaciju, koja ih okružuje, vezan je značajan broj rijetkih i ugroženih vrsta kukaca (posebice vretenca), vodozemaca (žaba), gmazova (zmija i slatkovodnih kornjača) i ptica (čak i čaplje, rode i ćurlini za selidbe). Osim što u njima obitava niz zanimljivih biljnih i životinjskih vrsta, lokve su i spoj prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa, za što je posebno značajna Garbovica, te tzv. rimski bunari na Viru, u kanjonu Potoka. Lokve i danas služe kao pojilišta ovcama, te je njihovo postojanje nužan preduvjet za održavanje ovčarstva, odnosno tradicionalnog načina života otočana. No, lokve su posredno važne i za opstanak bjeloglavih supova, čiji opstanak zavisi upravo o broju i načinu uzgoja ovaca. Na Tramuntani je još jedna velika prirodna vrijednost - Ornitološki rezervat “Kruna”, zakonski zaštićeno obitavalište u svjetskim razmjerima jedinstvene populacije jedne rijetke i ugrožene ptičje vrste - bjeloglavih supova. U dužini od petnaestak kilometara proteže se od Belog do Merga, a u rezervatu se osim supova mogu vidjeti i suri orlovi, orlovi zmijari, sivi sokolovi, škanjci osaši, jastrebovi, škanjci, morski vranci i još niz drugih rijetkih ptičjih vrsta. Područje je to izuzetno bogato poviješću, od ostataka Liburna i Kelta, preko rimske i mletačke vladavine, do razdoblja hrvatskih kraljeva i glagoljice. Dvadeset postaja na poučnoj stazi koja obilazi najveće vrijednosti prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa obilježavaju umjetničke kamene skulpture akad. kipara Ljube de Karina.

Biološka raznolikost; prirodno nasljeđe; kulturno i povijesno nasljeđe; ekoturizam; umjetnost u prirodi; otok Cres

nije evidentirano