hrvatski

Geološki doprinos rekonstrukciji životnog prostora u prošlosti na primjeru arheološkog lokaliteta Viničica kod Josipdola

Viničica je prostrana kamenita uzvisina (hum), koja dominira širim prostorom Ogulinske udoline. Radi se zapravo o dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viničice (kota 350, 7). Ovo je veliko središnje prapovijesno naselje bilo kontinuirano i intezivno naseljeno tijekom brončanog i željeznog doba. Tijekom antičkog razdoblja, u podnožju se nalazilo rimsko naselje municipalnog statusa. Sustavno je istraživanje započeto u okviru projekta «Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici», (2002.-2006.), a nastavljeno u okviru projekta „Ekohistorijski aspekti naseljavanja hrvatskog krša u prapovijesti i antici“ (130-1300644-0639) Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH. Pisana i materijalna vrela potvrđuju da se na ovom mjestu nalazilo glavno japodsko naselje, Metulum (OLUJIĆ, 2005a, 2006, 2007, 2007a, 2008, 2009, 2011). Tijekom dosadašnjih istraživanja, uz pronađene ulomke keramičkog posuđa, metalne predmete, novac i ostale nalaze, iz svih arheoloških sondi uzimani su i uzorci pronađenih ulomaka stijena kako bi se napravila makro- i mikropetrografska analiza te pokušalo odrediti porijeklo istih. Sama Viničica izgrađena je od stijena donjokredne starosti (neokom – barem) i to vapnenaca, dolomita te vapnenačkih i dolomitnih breča, a pripada strukturnoj jedinici Ogulin – Tobolić. Stratigrafska pripadnost navedenih stijena određena je velikim brojem vapnenačkih algi i foraminifera. Neokomski sedimenti sastoje se od krupnozrnatih kristaliničnih dolomita i dolomitnih breča čiji ulomci su vezani sitnozrnim vapnenačkim vezivom. Barem je litološki sličan neokomu, a prevladavaju vapnenci mikritne osnove. Debljina ovih naslaga je 600-700m (VELIĆ i SOKAČ, 1980). Od uzoraka stijena, pronađenih u arheološkim sondama tijekom iskopavanja, odabrano je 19 reprezentativnih. Izrada mikroskopskih izbrusaka i mikropetrografska analiza istih napravljeni su na Zavodu za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine Rudarskogeološko- naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odabranih 19 uzoraka nakon mikroskopiranja podijeljeno je u 5 skupina: (I) pješčenjaci (10 uzoraka) ; (II) konglomerati (5 uzoraka) ; (III) vapnenci (1 uzorak) ; (IV) kalkareniti (1 uzorak) i (V) troska (2 uzorka). U pješčenjacima se uočava izmjena krupno- i sitnozrnastih lamina, a u njihovom sastavu prevladavaju zrna kvarca. Udio feldspata je veći od udjela odlomaka stijena, a također sadrže i tinjce. Klasti pješčenjaka su uglavnom srednje do dobro zaobljeni. Klasti su gusto pakirani, uglavnom s konkavno-konveksnim kontaktima, a između njih se nalazi manja količina matriksa. Uzorci konglomerata su sitnozrnasti, veličine klasta oko 0, 5 cm . Sadrže uglavnom fragmente kvarcita i rožnjaka, koji su zaobljeniji od klasta kod uzoraka pješčenjaka. Uzorak koji je determiniran kao kalkarenit sadrži klaste starijih mikritnih vapnenaca te odlomke skeleta koralinacejskih algi, kao i zrna kvarca i feldspata, cementirane kalcitnim cementom. Uzorak vapnenca predstavlja sigovinu u kojoj su uočeni dijagenetski procesi dolomitizacije i dedolomitizacije. Uzorci troske u ovoj fazi istraživanja nisu detaljnije analizirani, a utvrđeno 524 je samo da sadrže skeletne strukture minerala volastonita, nastale uslijed visokih temperatura prilikom izgaranja. Koja je svrha petrografske analize ovih uzoraka u arheološkom kontekstu? Budući da analizirani uzorci najvećim dijelom predstavljaju klastične sedimentne stijene – pješčenjake i konglomerate, a neposredni okoliš prapovijesnih stanovnika Viničice izgrađen je u potpunosti od karbonatnih stijena – vapnenaca i dolomita, evidentno je da su pronađeni i analizirani ulomci stijena doneseni na lokalitet. Većina analiziranih uzoraka vrlo vjerojatno je prapovijesnim stanovnicima Viničice služila kao neka vrsta brusnog kamenja. Uvidom u OGK 1:100 000, list Ogulin, utvrđeno je da se najbliža lokacija s koje su takvi uzorci mogli biti doneseni nalazi 5km zapadno od Viničice, kod mjesta Zagorje. Radi se o izdancima stratigrafske jedinice T1 - donjetrijaski tinjčasti siltiti, pješčenjaci(!) i dolomiti (VELIĆ i SOKAČ, 1980). Iako se ovi izdanci pojavljuju na području od 0, 5 x 4 km, prilikom preliminarne terenske prospekcije terena oni nisu pronađeni zbog nepristupačnosti terena i vremenske ograničenosti istraživanja. Ako se, nakon pronalaska ovih izdanaka, uzimanja uzoraka i analize istih, pokaže da je riječ o stijenama istovjetnim kao i analizirani uzorci s lokaliteta Viničica, taj podatak može potvrditi tezu da su tadašnji stanovnici Viničice materijale za svakodnevni život uzimali iz svoje bliže okoline. Ako analize pokažu da je riječ o različitom materijalu, biti će to naznak kretanja prapovijesnih stanovnika Viničice u dosta širem radijusu oko naselja ili pak dokaz trgovine i razmjene na manjim i većim udaljenostima.

Viničica; Japodi; gradina; brusni kamen; petrografska analiza; klastiti

nije evidentirano