hrvatski

Rano učenje hrvatskoga kao inoga jezika ili Što je kroatistima ostavila Mirjana Vilke?

U posljednjih je petnaestak godina objavljen niz radova o hrvatskome kao inome jeziku (za pregled vidi Kanajet-Šimić i Cvikić 2012, Cvikić i Jelaska 2005). Glavnina onih koji su primijenjenolingvističke naravi bavi se temama učenja i poučavanja odraslih inojezičnih govornika hrvatskoga. Istraživanja usmjerena k inojezičnih govornicima mlađe dobi, odnosno učenicima kojima je hrvatski drugi, nasljedni ili strani jezik, još su uvijek nedovoljno brojna i opsežna (npr. Cvikić i Kuvač 2007, Kuvač i Cvikić 2004), premda je riječ o velikoj populaciji. Prema dostupnim podatcima u školskoj je godini 2008. u Republici Hrvatskoj 1.600 djece pohađalo vrtiće na materinskome jeziku koji nije hrvatski, a oko 4.400 učenika pohađalo je osnovnu školu na manjinskome jeziku prema programima A i B (www.mzos.hr). Osim toga, znatnome broju učenika u osnovnim školama na hrvatskome jeziku hrvatski nije materinski jezik (npr. pripadnici pojedinih manjina ili useljenici u Hrvatsku), a sustavom hrvatske nastave u inozemstvu obuhvaćeno je oko 7.000 učenika (www.mzos.hr). Uzmu li se u obzir sve prednosti ovladavanja jezikom u mlađoj dobi, nedovojbeno je da bi se istraživanjima ovladavanja i poučavanja hrvatskome jeziku inojezičnih govornika mlađe dobi trebala posvetiti znatno veća pozornost od (do)sadašnje. U tome smislu od iznimne važnosti mogu biti rezultati istraživanja ranoga učenja stranih jezika koje nam je u nasljeđe ostavila Mirjana Vilke. U ovome će se radu raspravljati o tome kako se spoznaje plodnoga rada M. Vilke mogu primijeniti na poučavanje hrvatskoga jezika u ranoj dobi kada je on drugi, nasljedni i strani jezik. Raspravljat će se i o pitanjima vezanim uz školovanje nastavnika hrvatskoga jezika, odnosno nužnim didaktičkim i metodičkim znanjima koja bi trebali imati oni koji hrvatskome jeziku poučavaju inojezične govornike mlađe dobi.

hrvatski kao ini jezik; rano učenje; rano učenje stranoga jezika

nije evidentirano