hrvatski

Ilirska Sapfo – Philippa Lazea (1546. – 1576.)

Renesansna latinska pjesnikinja Philippa Lazea danas bi zasigurno bila nepoznata da o njoj nije pisao francuski pisac Jean Jacques Boissard (1528. – 1602.). Potvrđuje se tako još jednom pravilo da pisane tragove o ženama predmodernoga doba uglavnom čuvaju djela uglednih muškaraca. Uloga žene u društvenom životu tijekom povijesti već je više desetljeća predmetom znanstvenih istraživanja kojima se nastoji skinuti veo zaborava s imena onih žena iz dalekih stoljeća koje su izišle iz privatnosti vlastitoga doma i ostavile traga u javnom prostoru. Snažne kulturne promjene koje bilježi razdoblje renesanse, zanimanje za poznate žene toga vremena, isticanje potrebe i stvaranje uvjeta za podjednakim obrazovanjem muškaraca i žena, sve je to pripadnicama slabijega spola otvorilo vrata svijeta umjetnosti koji je dotada nosio znamen muškoga roda. Tim ženskim glasovima valja pribrojiti i onaj Philippe Lazee, Puljanke i Ilirke. U ovom su radu istraženi izvori Boissardovih latinskih djela, koji otkrivaju da je taj Francuz pjesnikinji posvetio jednu elegiju, sedam pjesama, dva epitafa, dva amblema i jedan epigram te u svojim knjigama objavio tri Lazeine pjesme, a njezin portret uvrstio u svoju znamenitu knjigu o životima slavnih ljudi, Icones diversorum hominum fama et rebus gestis illustrium. Zahvaljujući njihovu bliskom prijateljstvu, danas sa sigurnošću znamo da je Philippa Lazea rođena u Puli, u plemićkoj obitelji. Životni put vodio ju je do Padove, a rana smrt, nakon što je oboljela od kuge, dočekala ju je u Trstu. Boissard svjedoči da je imala tri životna zavjeta: rodni grad, Muze i presveti stid nedirnute čednosti, a zbog njezine obrazovanosti i pjesničkoga umijeća nazvao ju je ilirskom Sapfom.

Puljanka i Ilirka – Philippa Lazea; novolatinska pjesnikinja 16. stoljeća; Jean Jacques Boissard.

nije evidentirano