hrvatski

Cro-fit norme

U tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području pojam kinantropološka obilježja se upotrebljava kao zajednički naziv za morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti učenika. Ove osobine učenika u tjelesnom i zdravstvenom području desetljećima su nazivane antropološka obilježja, što u kontekstu uporabe u tjelesnom i zdravstvenom području nije dorečeno. Naime, antropološka obilježja, osim morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti učenika, pojmovno uključuju i kognitivne sposobnosti te konativna i socioekonomska obilježja pojedinca. Kognitivne sposobnosti te konativna i socioekonomska obilježja djece i mladeži nisu predmet izravnog praćenja, provjeravanja i vrjednovanja u tjelesnom i zdravstvenom području iz više razloga, a dostatno je istaknuti jedan. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture nisu formalno osposobljeni za praćenje, provjeravanje i vrjednovanje kognitivnih sposobnosti, konativnih obilježja i još nekih sastavnica antropološkog statusa učenika. Zato u tjelesnom i zdravstvenom području pojam kinantropološki, koji predstavlja skraćenicu kin(eziološko)- antropološki, dorečeno ukazuje na one osobine učenika koje su predmet praćenja i vrjednovanja u ovom odgojno-obrazovnom području. Spoznaje o kinantropološkim obilježjima izravno su značajne za rad u tjelesnom i zdravstvenom području jer učenici tijekom školovanja prolaze različite faze rasta i razvoja. Kako se kod svakog učenika faze rasta i razvoja vremenski različito pojavljuju, nastavniku će jedino objektivno prikupljeni pokazatelji omogućuju valjan uvid u takva individualno-vremenski promjenjiva stanja. Dakle, individualno genetska uvjetovanost razvitka učenika je bitak i ključna spoznaja zbog koje trajno treba pratiti, provjeravati i vrjednovati njihova kinantropološka obilježja. Do sada je u Hrvatskoj izrađena jedna metodologija praćenja i vrjednovanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalne sposobnosti koja je učinjena 1984. godine, a sastojala se od 11 varijabla (Findak i sur., 1996). U toj metodologiji korištene su mjere i testovi čije uvrštavanje nije bilo temeljeno na čvrstom znanstvenom pristupu. Nije postojao pilot projekt kojim bi se odredile pouzdanosti uvrštenih mjera i testova, niti je u glavnom istraživanju bilo više ponavljanja testova kako bi se u daljnjim procedurama mogle odrediti metrijske karakteristike mjera i testova. Naravno da se na takav način nije mogao provesti pravilan postupak određivanja onih mjera i testova koji su trebali tvoriti metodologiju vrjednovanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalne sposobnosti. Vrijednosti metodologije iz 1984. godine osvježene su novim vrijednostima 1994. godine, a objavljene su u knjizi Primjenjena kineziologija u školstvu „Norme“ 1996. godine. Međutim, zbog poratnog vremena u mjerenjima nisu mogla biti zastupljena djeca i mladež iz svih krajeva Hrvatske, već su vrijednosti mjera i testova izrađeni temeljem uzorka učenika iz grada Zagreba. Osim toga, broj učenika iznosio je ukupno svega 2400 učenika što je nedovoljno za izradu norma i zasigurno je izazvalo veće metodološke izlazne pogrješke.

norme

nije evidentirano