hrvatski

Govor Gornje Bistre i bistranskoga kraja

U radu se analizira fonološki i, dijelom, morfološki sustav kajkavskoga govora Gornje Bistre i bistranskoga područja, smještenoga podno gore Medvednice dvadesetak kilometara od Zagreba. Riječ je o kajkavskome govoru koji pripada staroj, konzervativnoj skupini govora (koji čuvaju osnovnu kajkavsku akcentuaciju) i koji se, prema novijim podjelama kajkavskoga narječja, svrstava u središnjozagorski dijalekt. Govor je to koji, uz tronaglasni sustav i čuvanje metatonijskog cirkumfleksa, karakteriziraju sljedeći refleksi polaznih, starohrvatskih vokala: izjednačeni jat i šva u dugom su slogu dali diftong ie (usporedno s kojim u vokalskom sustavu postoji diftong uo na mjestu dugoga o), u kratkome zatvoreno e, a stražnji nazal i slogotvorno l u dugom su slogu dali diftong ou, a u kratkome zatvoreno o. Govor obilježava i zamjena završnoga o zatvorenim e. U deklinaciji imenica karakterističan je izostanak sinkretizma, odnosno čuvanje starijih nastavaka u DLI mn., morf -me u 1. l. mn. prezenta te mnoge druge jezične crte, veći dio kojih Bistru povezuje sa širim kajkavskim jezičnim područjem.

dijalektologija; kajkavsko narječje; Bistra

nije evidentirano