hrvatski

Porast tjelesne težine- mogući rizik za gubitak bolesnika

26-godišnja bolesnica, neudata, živi sa roditeljima, VSS, nezaposlena. U dobi od 19 godina bolesnica je bila hospitalno liječena radi akutnog psihotičnog poremećaja (F23.2). Po otpustu sa liječenja bolesnici je predložen flufenazin u dozi od 2, 5 mg i diazepam 20 mg/dan, te je bila uključena u individualnu psihoterapiju 1x tjedno. Unatrag dvije godine dogovorno je ukinuta medikacija, a sa psihoterapijom je nastavila u rijeđim intervalima (2x mjesečno). Uspješno je završila četverogodišnji studij, a radila je tijekom sezone. Prije 4 mjeseca doznaje za nevjeru od dečka sa kojim je u vezi posljednjih osam godina. Dolazi do pogoršanja psihičkog stanja kojim dominiraju nesanica, tjeskoba, bezvoljnost, erotiziranost, uz ideje veličine. U čestim je verbalnim sukobima sa bivšim partnerom, a zbog osvete nalazi novog dečka (ranije poznanika) koji to zapravo ne želi biti. Na nagovor bolesnica ponovno pristaje na liječenje psihoframacima- olanzapin 10 mg/dan, diazepam 20 mg/dan. Tijekom 4 tjedna dolazi do porasta tjelesne težine od 9 kg, radi čega bolesnica odbije dolaziti na psihijatrijske kontrole. U poboljšanom stanju samoinicijativno prestaje uzimati olanzapin. Olanzapin je uzrokovao porast tjelesne težine, što je posljedično rezultiralo prestankom liječenja odnosno gubitkom bolesnice iz tretmana.

olanzapin; porast tjelesne težine

nije evidentirano