hrvatski

Pedeset godina pasivnog odnosa prema dojenju nasuprot pet godina aktivnog pristupa

Iza drugog svjetskog rata Hrvatska je slijedila trendove u svijetu prema sve većem broju djece na umjetnoj prehrani. Vrlo niska stopa dojenja već je i prije Domovinskog rata smjestila Hrvatsku u zemlje s vrlo niskom stopom dojenja. Prije 30 godina ruralno stanovništvo dojilo je mnogo više od urbanog, da bi se 10 godina kasnije obje skupine izjednačile na razini od svega 75% dojenja pri izlasku iz rodilišta i više od 30% u dobi od nacršena 3 mjeseca. Istraživanja koja smo radili neposredno iza rata, pokazala su negativni utjecaj rata na dojenje. Naši zdravstveni djelatnici, pogotovo pedijatri, i prije su upozoravali na rastući problem sve većeg odvajanja dojenčadi od prirodne prehrane majčinim mlijekom i pokretali inicijative za promicanje dojenja. Nažalost, rezultati su izostali, a sve više dojenčadi na umjetnoj je prehrani. Slijedeći preporuke SZO/UNICEF-a 1993. kreće se u Hrvatskoj s programom promicanja dojenja uz potporu UNICEF-a. Program je prvenstveno bio usmjeren prema rodilištima, a kasnije i prema antenatalnom i postnatalnom razdoblju. Rezultati pokazuju da od 32 rodilišta njih 15 nose prestižni naziv Bolnica - prijatelj djece, da postotak djece koja nisu uopće dojena značajno pada, a zadnja istraživanja pokazuju da se dužina dojenja djece povećava posebno na područjima gdje postoji Bolnica (rodilište) - prijatelj djece.

dojenje; Bolnica-prijatelj djece

nije evidentirano