hrvatski

Procjena izloženosti opasnim i štetnim tvarima pri podzemnim radovima

Najtočnija ocjena izloženosti neke skupine radnika može se izraditi na temelju rezultata dinamičkih mjerenja pojedinačnih izloženosti svakog ispitanika. Međutim, cijena takvih mjerenja i mogućnost provedbe u radnim uvjetima pri podzemnim radovima značajno limitiraju takav pristup. Alternativu predstavlja proračun izloženosti na osnovi praćenja kretanja i trajanja boravka u pojedinim mikrookolinama i u njima izmjerenim koncentracijama. Da bi se na alternativni način odredila izloženost, potrebno je ne samo odabrati prikladne analitičke metode za određivanje očekivanih kemijskih štetnosti, nego i razraditi postupak i strategiju mjerenja čiji će rezultati najbolje odražavati pravu izloženost na jednostavan i ekonomičan način. Između 2002. i 2004. godine na dionici autoceste Zagreb – Split od Bosiljeva do Sv. Roka, približne dužine 145 km bilo je planirano probiti 5 tunela ukupne duljine desetak kilometara. Zaštita na radu s aspekta izloženosti kemijskim štetnostima pri podzemnim radovima trebala se postići pridržavanjem propisanih graničnih vrijednosti izloženosti (GVI) uz minimalnu upotrebu zaštitnih sredstava i učestalim mjerenjima kvalitete radne atmosfere. Izvršenje ovog zadatka povjereno je Laboratoriju za ventilaciju i kvalitetu zraka Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. U sklopu pripreme Laboratorija izvedena su metodološka istraživanja u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo grada Zagreba (danas "Dr. Andrija Štampar") koja su imala za cilj iznaći pouzdanu i ekonomičnu metodu određivanja očekivanih kemijskih štetnosti (ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, dušikov monoksid i dušikov dioksid). Rezultat metodoloških i terenskih istraživanja jest pronalazak adekvatne metode određivanja koncentracija plinova u radnim atmosferama i procjene izloženosti za radna mjesta pri podzemnim radovima, koja je opisana u ovom radu. Na temelju brojnih ispitivanja utvrđena je izloženost pojedinih skupina radnika na alternativan način, a rezultati istraživanja (2002. – 2010.) dobro se slažu sa rezultatima istraživanja drugih autora koji su izloženost određivali direktno. Za sve mjerene komponente određene su osmosatne smjenske izloženosti za pojedine skupine radnika (kohorte) prema usvojenoj EU normi. Najviše prosječne smjenske izloženosti ugljikovom monoksidu (10, 36 ppm), ugljikovom dioksidu (556 ppm), dušikovom monoksidu (2, 40 ppm) i dušikovom dioksidu (0, 37 ppm) nađene su za rukovatelje utovarača. Za validaciju primijenjenih analitičkih metoda provedena su laboratorijska ispitivanja ovisnosti preciznosti uporabljenih osjetila i dužine njihovih radnih intervala. Regresijska analiza rezultata ispitivanja ukazuje na linearnost ovisnosti preciznosti uporabljenih osjetila s trajanjem njihova korištenja. Najveći koeficijent korelacije dobiven je za elektrokemijsko osjetilo kojim se mjeri dušikov monoksid (r=0, 99). Validacijom je potvrđena sukladnost primijenjenih analitičkih metoda sa zahtjevima norme HRN EN 482:2008. Studentovim t-testom za nezavisne uzorke provjerena je značajnost razlika razina izloženosti između dviju karakterističnih kampanja mjerenja. Provjerom je potvrđena statistički značajna razlika izloženosti dušikovu monoksidu (1 %.) i ugljikovu monoksidu (2 %), čime je pokazano da su te dvije komponente dobar pokazatelj izloženosti dizelovom ispuhu.

Ocjena izloženosti; Zaštita na radu; Kemijske štetnosti

nije evidentirano