Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Apsolutni gerund u talijanskom jeziku: Boccaccio - Drago - Manzoni (CROSBI ID 182838)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Bezić, Maja Apsolutni gerund u talijanskom jeziku: Boccaccio - Drago - Manzoni // Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, 4 (2011), 51-76

Podaci o odgovornosti

Bezić, Maja

hrvatski

Apsolutni gerund u talijanskom jeziku: Boccaccio - Drago - Manzoni

U ovom radu analizirali smo upotrebu apsolutnog gerunda pri formiranju različitih tipova zavisnih implicitnih rečenica u djelu "Storia dell'antica Grecia" Vincenza Drage (1770–1836), Kotoranina s dalmatinskom adresom, padovanskog učenika, autora talijanskog jezičnog izričaja i pobornika Cesarijevog purizma u jeziku. Apsolutni gerund je implicitni glagolski oblik s vlastitim subjektom tipičan za prozu Giovannija Boccaccia i stari talijanski jezik, a nalazimo ga u radovima autora koji su pisali arhaičnim jezikom imitirajući jezik toskanskog Trecenta. Postupnu redukciju u upotrebi doživljava u XVIII. i XIX. stoljeću, o čemu najbolje svjedoči Manzonijev roman "I promessi sposi" (1840). Polazeći od radova koji se bave upotrebom ovog glagolskog oblika kod Boccaccia i Manzonija, cilj je utvrditi je li autor, sklon pojednostavljenju multilateralnih zavisno-složenih rečenica Boccacciovskog tipa, težio pojednostavljenju i ovog segmenta svoje sintakse.

apsolutni gerund ; Boccaccio ; implicitne zavisne rečenice ; Manzoni ; starotalijanski ; Vincenzo Drago

nije evidentirano

engleski

The absolute gerund in the Italian language: Boccaccio – Drago – Manzoni

nije evidentirano

absolute gerund ; Boccaccio ; implicit subordinate clauses ; Manzoni ; old Italian ; Vincenzo Drago

nije evidentirano

Podaci o izdanju

4

2011.

51-76

objavljeno

1846-9426

2459-5128

Povezanost rada

Filologija