Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 574348

Aspergerov poremećaj – dijagnostičke i terapijske dileme


Bujas Petković, Zorana; Frey Škrinjar, Jasmina
Aspergerov poremećaj – dijagnostičke i terapijske dileme // Socijalna psihijatrija, 38 (2010), 264-274 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)


Naslov
Aspergerov poremećaj – dijagnostičke i terapijske dileme
(Asperger disorder – diagnostic and therapeutic dilemmas)

Autori
Bujas Petković, Zorana ; Frey Škrinjar, Jasmina

Izvornik
Socijalna psihijatrija (0303-7908) 38 (2010); 264-274

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Aspergerov sindrom; dijagnostika; tretman
(Asperger disorder; diagnose; tretman)

Sažetak
Aspergerov poremećaj (F84.5) je kronični neurorazvojni poremećaj koji spada u skupinu pervazivnih razvojnih poremećaja odnosno poremećaja iz autističnog spektra. Njegove osnovne značajke su odstupanja u socijalnoj interakciji, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, ograničenim interesima, slično kao i kod drugih pervazivnih poremećaja. Ono po čemu se razlikuje od „klasičnog“ autizma jest dobro razvijen govor i motorička nespretnost. Ovaj poremećaj uvodi se kao poseban nozološki entitet tek u MKB-10 (1992) i DSM IV (1995). Mnogi slučajevi Aspergerovog poremećaja ostaju nedijagnosticirani do školske ili čak odrasle dobi. Poremećaj jest stanje koje traje cijeli život. Prognoza može biti dobra i velik broj ove djece se uspješno školuje zatim zapošljava i živi samostalno.Točan uzrok ovog poremećaja nije poznat, iako istraživanja ukazuju na postojanje genetske osnove. Suvremene tehnike slikovnog prikazivanja CNS-anisu jasno identificirale specifične promjene. Podaci o prevalenciji poremećaja kreću se u rasponu od 0, 06%. do 1, 2 %, a kod određenog broja osoba poremećaj se dijagnosticira tek kada se pojavi komorbidni poremećaj. U odrasloj dobi osobe s Aspergeovim poremećajem česće od ostalih obolijevaju od nekog psihičkog poremećaja (psihoze, anksiozno depresivnog poremećaja, opsesivno kompulzivnog poremećaja) ili epilepsije što pogoršava prognozu. U novije vrijeme sve više autora a i same osobe s Aspergerovim poremećajem promiču stajalište o „različitosti„ a ne „teškoći” koja mora biti tretirana i liječena.

Izvorni jezik
Hrvatski



POVEZANOST RADA


Časopis indeksira:


  • Scopus