Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 574247

Akutna kriza odbacivanja bubrežnog transplantata posredovana antitijelima


Sladoje-Martinović, Branka; Orlić, Lidija; Živčić-Ćosić, Stela; Rački, Sanjin; Maleta, Ivica; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka
Akutna kriza odbacivanja bubrežnog transplantata posredovana antitijelima // Acta medica croatica 65 (Supp.3)
Split, Hrvatska, 2011. str. 153-154 (poster, nije recenziran, sažetak, znanstveni)


Naslov
Akutna kriza odbacivanja bubrežnog transplantata posredovana antitijelima
(Acute antibody mediated renal allograft rejection)

Autori
Sladoje-Martinović, Branka ; Orlić, Lidija ; Živčić-Ćosić, Stela ; Rački, Sanjin ; Maleta, Ivica ; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Acta medica croatica 65 (Supp.3) / - , 2011, 153-154

Skup
6. Hrvatski kongres nefrologije, dijalize i transplantacije

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 7.-10.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Transplantacija bubrega; akutna reakcija odbacivanja posredovana protutijelima
(Kidney transplantation; acute antibody-mediated rejection)

Sažetak
Uvod: U 20% slučajeva akutnog odbacivanja bubrežnog transplantata radi se o odbacivanju posredovanom antitijelima. Ono ima lošiju prognozu nego kriza odbacivanja staničnog tipa i refraktorna je na konvencionalnu imunosupresivnu terapiju. C4d depozit u peritubularnim kapilarama transplantata pokazao se kao senzitivni dijagnostički marker akutne krize odbacivanja posredovane antitijelima, koji korelira s prisustvom cirkulirajućih donor specifičnih antitijela. Cilj rada bio je prikazati naša iskustva s terapijom i ishodom liječenja bolesnika s krizom odbacivanja bubrežnog transplantata posredovanog antitijelima. Ispitanici i metode: U radu je analizirano osam bolesnika, četiri muškaraca i četiri žene s bubrežnim transplantatom kod kojih se javila kriza odbacivanja posredovana antitijelima. Krizu odbacivanja dokazali smo biopsijom bubrežnog transplantata i/ili prisustvom donor specifičnih antitijela. Prosječna životna dob bolesnika bila je 39±14, 3 godina. Prosječno vrijeme liječenja hemodijalizom bilo je 5, 9±5 godina. Osnovna bubrežna bolest u četiri bolesnika bio je glomerulonefritis, u dva pijelonefritis, endemska nefropatija u jednog kao i nefronoftiza. Kod svih bolesnika radilo se o kadaveričnoj bubrežnoj transplantaciji. U troje bolesnika bila je to druga transplantacija. U tri bolesnika kriza odbacivanja posredovana antitijelima javila se unutar prvih mjesec dana od dana transplantacije (od 4 do 18 dana), a u ostalih pet bolesnika od jedne do 12 godina. Rezultati: U dva bolesnika primijenili smo terapiju plazmaferezom i intravenskim imunoglobulinima u dozi od 2 g/kg tjelesne težine uz ostalu imunosupresivnu terapiju. Ostalih sedam bolesnika tretirali smo samo intravenskim imunoglobulinima u dozi od 2 g/kg tjelesne težine uz ostalu imunosupresivnu terapiju. Funkcija bubrežnog transplantata se nakon primijenjene terapije oporavila u sedam bolesnika, dok u jednog bolesnika nije došlo do oporavka bubrežne funkcije te se započeo lječiti hemodijalizom. Prosječne vrijednosti serumskog kreatinina (u sedam bolesnika), mjesec dana nakon terapije, bile su od 73 µmol/L do 279 µmol/L. U tri bolesnika kod kojih se kriza javila unutar prvih mjesec dana došlo je do potpunog oporavka funkcije bubrežnog transplantata. Nakon šest mjeseci svih sedam bolesnika imalo je stabilnu funkciju transplantata. Zaključak: Iz navedenih rezultata možemo zaključiti da se akutno odbacivanje bubrežnog transplantata posredovano antitijelima može efikasno liječiti, ako se na vrijeme dijagnosticira i započne s odgovarajućom terapijom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Ustanove
Klinički bolnički centar Rijeka