hrvatski

Kirurški postupak i urološke komplikacije nakon 922 transplantacije bubrega: naše iskustvo

Od 30. siječnja 1971. do 30. siječnja 2011. godine u našem su centru izvedene 922 bubrežne transplantacije i to 360 (39%) sa živog srodnika i 562 (61%) s kadavera. Kroz prvih osam godina postupak uspostave kontinuiteta urinarnog trakta bila je uretero-ureteralna anastomoza. Incidencija uroloških komplikacija u prvih 140 zahvata (urinarna fistula u 11%, komplikacije u vezi s drenažnom protezom urinarne anastomoze u 10, 7%, stenoze i urolitijaza u 4%) bila je primjetna. Većina ovih komplikacija bila je liječena konzervativnim postupcima (60%). Incidencija uroloških komplikacija značajno je smanjena (p<0, 001) uvođenjem ekstravezikalne ureteroneocistostomije po Lich-Gregoire-u (urinarna fistula u 1, 28%, komplikacije proteze u 0, 26%, litijaza u 0, 12%). Najvišu incidenciju imale su stenoze (4, 23%). Nažalost dva su bolesnika s urinarnom fistulom umrla u početnoj fazi primjene ove metode i to dok još nije bila uvedena ultrasonografija kao rutinska metoda. Većina komplikacija (76%) su bile liječene kirurški. Obično je primjenjen postupak upotrebom vlastitog uretera primaoca umjesto oštećenog uretera transplantata. U većine bolesnika izvršena je termino-terminalna pijelo(uretero)stomija. Dva su bolesnika morala biti ponovno operirana radi urinarne fistule, a kod jednog je bilo prisutno odloženo zaraštavanje. U zadnjih devet bolesnika s urološkom komplikacijom izvedena je termino-lateralna pijelo(uretero)stomija. U njih nije bilo primjećeno urinarne ekstravazacije. Pouzdanost ove metode temelji se vjerojatno u intaktnom vlastitom ureteru bolesnika s normalnom i neoštećenom irigacijom. Kod jednog bolesnika koji je ranije operiran zbog karcinoma mjehura učinjena je anastomoza uretera na ileum-conduit.

transplantacija bubrega; urološke komplikacije; urinarne anastomoze

nije evidentirano