hrvatski

Kako postići učinkovitu suradnju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti radi rješavanja spolno prenosivih infekcija

Nedvojbeno, svi se slažu da je uspješno lijeenje spolno prenosivih bolesti mogue jedino ako se pravovremeno i istovremeno lijee svi seksualni partneri i kontakti. Kako u praksi to izgleda, pokazuje i uestalost, bolje rei malobrojnost kontakata sudionika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: pedijatara, ginekologa, obiteljskih lijenika, školskih lijenika i epidemiologa, u rješavanju spolno prenosivih infekcija. Tko je zapravo odgovoran koordinirati lijeenje, ispitati put prijenosa i upoznati ostale kontakte s moguom infekcijom? Što uiniti u sluaju kad dijete ima spolno prenosivu bolest, a roditelji nisu naši ugovoreni pacijenti, odnosno mi njihovi izabrani lijenici? Što uiniti s mladima koji imaju spolno prenosivu bolest, a zdravstvenu zaštitu im pružaju razliiti lijenici? Optimalno bi bilo kada bi ih lijeio i pratio jedan lijenik. Vrlo esto, upravo mladi, adolescenti ne žele ii svom izabranom lijeniku koji je istovremeno i lijenik njihovih roditelja. Kako riješiti etike dileme u sluaju maloljetnih adolescenata koji imaju spolno prenosivu bolest? Jedan od putova rješavanja ovog izazova je izrada protokola o spreavanju, ranom otkrivanju i lijeenju spolno prenosivih bolesti i infekcija, koji bi sadržavao jednostavne i jasne upute tko što radi, kako radi, kome proslje
uje podatke na primarnoj razini i tko po potrebi koordinira sve aktivnosti. Tijekom okruglog stola „Iz prakse za praksu“ e se na primjerima iz prakse iz primarne zdravstvene zaštite analizirati s kojim poteškoa se susreemo u rješavanju spolno prenosivih infekcija, te kako ostvariti što bolju i uspješniju suradnju za dobrobit naših pacijenta.

primarna zdravstvena zaštita; spolno prenosive infekcije; adolescenti

nije evidentirano