hrvatski

Nestanak osobe: Utvrđivanje početnih istražnih situacija kod traganja za nestalom osobom I. dio

Stalni porast broja prijavljenih nestalih osoba sve više zaokuplja pažnju javnosti, ali i policije čiji se zadaci na tom području stalno povećavaju. Posebno nestanci djece i maloljetnika u javnosti izazivaju veliku uznemirenost i povećan interes zbog kojeg je postupanje policije katkad izloženo određenim kritikama i pritiscima. Situacija "nestanak osobe" nije definirana niti u jednom od postojećih pravnih propisa u području policijskog zakonodavstva, što također utječe na početak traganja za nestalom osobom. Tu situaciju u svakom konkretnom slučaju prosuđuje sam policijski službenik na temelju vlastitog iskustva, znanja, stavova, predrasuda, sposobnosti uočavanja i sumnjanja, ali i temeljem prosudbe dobivenih početnih informacija, najčešće od prijavitelja nestale osobe. U početnom stadiju saznanja za nestanak osobe prijavitelj je prvi, glavni i najvažniji izvor informacija. Zbog toga kriminalističko taktičko i metodičko učenje i pravila o zaprimanju prijave o nestanku osobe u kriminalističkoj proceduri traganja za nestalom osobom zauzimaju posebno mjesto. Razlozi/motivi koji su prijavitelja potaknuli na podnošenje prijave o nestanku osobe često se reflektiraju i determiniraju stvaranje početne slike o mogućim istražnim situacijama "nestanka osobe". To je još jedan razlog, potreba, za kvalitetnim obavljanjem razgovora s prijaviteljem. Postupanje policije u slučajevima nestanka osobe započinje najčešće zaprimanjem prijave o nestanku osobe. Prijavu u pravilu podnose roditelji, rođaci, prijatelji, kolege poznanici i dr. Dakle, one osobe iz uskog socijalnog okruženja nestale osobe. Policija rijetko sama saznaje za nestanak osobe (npr. provođenjem kriminalističkog istraživanja, suradnjom sa građanima, od pouzdanika, pogovorom, praćenjem legalnih izvora informacija).

nestanak osobe

nije evidentirano