hrvatski

Filogenetska analiza međimurskog konja

U ovom radu napravljena je usporedba nukleotidnih sljedova duljine 314 pb i 1231 pb, te analizirana mtDNA informativnost s obzirom na duljinu nukleotidnih sljedova. Na slijedu mtDNA od 243 pb analizirana je srodnost međimurskog konja (mađarske i hrvatske populacije) s hrvatskim hladnokrvnjakom i hrvatskim posavcem iz literature. Analizom 73 nukleotidna slijeda duljine 314 pb, nađena su 33 polimorfna mjesta, a identičnom analizom na nukleotidnom slijedu dugom 1231 pb nađeno je 130 polimorfnih mjesta. Raznolikost haplotipova iznosila je 0, 96, analizom 314 pb, a 0, 0994 analizom 1231 pb. U analiziranom nukleotidnom slijedu od 314 pb nađeno je 29 haplotipa, dok je 60 nađeno analizom 1231 pb. Usporedbom međimurskih konja s međimurskim konjima iz literature, hrvatskim hladnokrvnjakom te posavskim konjem vidljiva su grupiranja koje međimurski konji stvaraju zasebno, ali i filogenetska srodnost s obzirom na blizinu grana u kojima se nalaze hrvatski hladnokrvnjaci kao i, nešto udaljenije, posavski konji. Na temelju analize 243 pb dugog nukleotidnog slijeda između posavskog konja, hrvatskog hladnokrvnjaka i međimurskog konja Fst je 0, 05562. Rezultati istraživanja pokazali su da je dulji nukleotidni slijed informativniji. Istraživanje koje se temelji samo na uporabi mtDNA ukazuje na sličnost početnih populacija kobila na kojima se zasnivaju populacije hrvatskog hladnokrvnjaka, međimurskih i posavskih konja.

Međimurski konj; mtDNA; genetska varijabilnost

nije evidentirano