hrvatski

Terapija fluvoksaminom u bolesnice s depresivnim poremećajem: naša dvojba i iskustvo

Bolesnica J. Š., rođena 1973. god., u tretmanu je naše Klinike unatrag tri godine pod dijagnozom depresivnog poremećaja prema MKB-10 dijagnostičkim kriterijima. Riječ je o bolesnici koja je u prvoj epizodi depresije po poboljšanju psihičkog stanja prekinula uzimati terapiju antidepresivom nakon godine dana te je ubrzo uslijedilo pogoršanje psihičkog stanja. Tijekom 2003. god. bolesnica je dva puta pokušala suicid pijenjem većih količina benzodiazepina. U travnju 2004. god. ponovo je došlo do intenziviranja depresivne simptomatike u vidu uznemirenosti, napetosti, depresivnog osnovnog raspoloženja te suicidalnih promišljanja. U takvom stanju je bolesnica zaprimljena na Kliniku gdje je započeta terapija fluvoksaminom u početnoj dozi od 50 mg navečer uz diazepam i zolpidem kao konkomitantnu medikaciju. Nakon pet dana doza fluvoksamina je povišena na 100 mg navečer. Nakon povišenja doze antidepresiva bolesnica je sedmoga dana ujutro javila osjećaj mučnine i povraćanja umjerenog intenziteta. Terapija fluvoksaminom je nastavljena uz dogovor s bolesnicom o prekidu terapije u slučaju intenziviranja nuspojava. Mučnina bez povraćanja zabilježena je u bolesnice još tijekom osmog i devetog dana, a potom bolesnica više nije javljala nuspojave. U psihičkom statusu bilo je uočljivo blago poboljšanje depresivne simptomatike. S obzirom da je bolesnica tri dana imala mučninu, a jedan dan je i povraćala pri povišenju doze fluvoksamina, našli smo se pred dilemom treba li povisiti dozu antidepresiva (očito je bilo da je za poboljšanje depresivne simptomatike potrebna viša doza fluvoksamina) ili lijek zamijeniti nekim drugim. Potaknuti podacima iz literature koji potvrđuju da se mučnina i povraćanje mogu prolazno javiti u počecima terapije fluvoksaminom, odlučili smo se povisiti dozu fluvoksamina prvo na 150 mg navečer, a potom nakon slijedeća tri dana na 200 mg navečer. Bolesnica je nastavila uzimati propisanu dozu lijeka, nuspojave više nisu zabilježene, a poboljšanje u psihičkom statusu bilo je zadovoljavajuće, te je otpust sa bolničkog liječenja uslijedio u petom tjednu od početka liječenja. Terapija fluvoksaminom nastavljena je i u daljnjem ambulantnom tretmanu. Psihičko stanje nadalje se održava stabilnim, a bolesnica više nije javljala nuspojave. Bolesnica i nadalje uzima 200 mg fluvoksamina navečer, a kao konkomitantnu medikaciju samo povremeno uzme diazepam. Želja nam je bila ovim prikazom slučaja ukazati na činjenicu da terapiju psihofarmacima, u ovom slučaju fluvoksaminom, ne bi trebalo prekidati odmah nakon što bolesnik javi određenu nuspojavu (naravno, ukoliko ona nije vitalno ugrožavajuća ili takvog intenziteta da ometa njegovo funkcioniranje ili značajno utječe na kvalitetu života), već dogovorno s bolesnikom pratiti nuspojave, kao i kliničku učinkovitost liječenja, te se time voditi u procjeni daljnih terapijskih koraka. Navedeno načelo primijenili smo i kod odlučivanja o terapiji u opisanom slučaju.

fluvoksamin; depresija; dvojbe

nije evidentirano