hrvatski

Intelektualni, obrazovni i socijalni status školskog djeteta i adolescenta s prirođenom srčanom greškom

Ispitano je 153-oje djece s prirođenom srčanom greškom koja su doživjela školsku dob ili adolescenciju. Iz ankete su isključeni svi bolesnici koji nose prirođenu srčanu grešku u sklopu sindromskog oboljenja vezanog uz mentalnu retardaciju (Sy Down, Sy Turner, Sy Williams- Beuren i sl.). Kontrolnu skupinu čini 153-oje zdrave školske djece i adolescenata koji se po dobi i spolu ne razlikuju od bolesnih ispitanika. Ciljevi istraživanja bili su: utvrditi intelektualni razvoj školske djece i adolescenata s prirođenom srčanom greškom, utvrditi socijalnu zrelost takve djece, utvrditi socijalno-ekonomski položaj obitelji u kojoj živi bolesni ispitanik, utvrditi utjecaj bolesti na fizičko i psiho- socijalno funkcioniranje u svakodnevnom životu te usporediti ishode testiranja sa skupinom zdrave djece. Mentalni status djece koja su zbog prirođene srčane greške postali kronični bolesnici, očitovan kroz kvocijent inteligencije (QI), statistički se značajno razlikuje kako za cijelu skupinu (QIZ = 104, 97 : QIB = 99, 24, P < 0, 01) tako i za oba spola (muški QIMZ = 105, 6 : QIMB = 99, 25, P < 0, 01), (ženski: QIŽZ = 106, 25 : QIŽB = 99, 82, P < 0, 01). Koeficijent socijalne dobi (SD) kroničnih bolesnika s prirođenom srčanom greškom statistički se značajno razlikuje kako za cijelu skupinu (SDZ = 13, 43 : SDB = 10, 24, P<0, 01) tako i za oba spola (SDMZ = 13, 11 : SDMB = 9, 63, P < 0, 01), (SDŽZ = 13, 67 : SDŽB = 10, 57, P < 0, 01). Kronični bolesnici zbog prirođene srčane greške imaju znatno niži kvocijent socijalne zrelosti (SQ) u odnosu na zdravu djecu kako za cijelu skupinu (SQZ = 114, 59 : SQB = 89, 29, P < 0, 01) tako i za oba spola (SQMZ = 114, 26 : SQMB = 86, 77, P < 0, 01), (SQŽZ = 115, 48 : SQŽB = 90, 53, P < 0, 01). Školski uspjeh kroničnih bolesnika s prirođenom srčanom greškom znatno je lošiji u odnosu na skupinu zdravih. Najveći broj ispitanika postigao je dobar i dovoljan uspjeh (70%) za razliju od skupine zdravih gdje je odličan uspjeh postiglo 48%, a vrlo dobar 27% ispitanika (P < 0, 01, CI = 0, 48). U skupini bolesnih ispitanika statistički je značajna razlika onih koji ponavljaju jedan od razreda u odnosu na skupinu zdravih (11% : 0%, P < 0, 01, CI = 0, 35). Motiviranost kronično bolesnih ispitanika s prirođenom srčanom greškom u odnosu na zdrave vršnjake statistički se značajno razlikuje u sudjelovanju u izvanškolskim aktivnostima (B 44% : Z 60%, P < 0, 05, CI = 0, 22), kao i u potrebi za odlazak u društvo vršnjaka (P < 0, 01, CI = 0, 81). Osnovna bolest kronično bolesnog djeteta mijenja odnose u obitelji. Roditeljski odnos je presudan, osobito majki. Pretjerano zaštitnički odnos u bolesnih ispitanika prisutan je u čak 66%, a u zdravih 44% (P < 0, 05, CI = 0, 31). Zbog toga su u svojoj osobnosti bolesni ispitanici promijenjeni u smislu nesamostalnosti (82%), plačljivosti, povučenosti i potištenosti (60%). Obitelj kronično bolesnog djeteta s prirođenom srčanom greškom ima znatno niži standard u 25%, dok je u 36% takvih obitelji standard bitno opterećen zbog bolesti i liječenja. U rješavanju problema kronično bolesne djece s prirođenom srčanom greškom nužan je timski rad svih subjekata koji vode brigu o njihovom zdravlju: pedijatara, kardiologa, kardiokirurga, psihologa, socijalnih radnika, fizioterapeuta, medicinskih sestara i roditelja. Prirođene srčane greške su javnozdravstveni problem zbog činjenice da sve veći broj djece prelazi u odraslu dob kao kronični bolesnici, što potvrđuje ovo istraživanje.

Prirođena srčana greška; školska djeca; adolescenti

nije evidentirano