hrvatski

Kontrast svijeta odraslih i djeteta na filmu: filmsko izlaganje i pripovjedna perspektiva

Ako bismo krenuli od premise da je glavni cilj filma doživljaj, tada se postavlja pitanje kako uspostaviti odnos između filmskog izlaganja i perspektive pripovijedanja u filmu. Kao i u knjizi, izbor tema kao i način izlaganja tematike u filmu svakako ovisi o poziciji iz koje je priča ispripovijedana. U radu se analiziraju fokalizacijski postupci na primjeru filma Tito i ja, redatelja Gorana Markovića, iz razloga što nam ovaj film donosi reprezentativan odnos svijeta odraslog i djeteta. Prilikom razumijevanja doživljaja filma, važno je pretpostaviti um koji stoji iza priče, odnosno njegovu namjeru. Imenovanjem redatelja, scenarista i sl. jasno nam je tko je „realni autor“. No, implicitni se autor izvodi iz analiziranja i uočavanja planske strukture djela. Analizom filma može se ustvrditi kako se perspektiva filmskog izlaganja (autorska perspektiva) zapravo prožimlje s perspektivom pripovijedanja dodijeljenoj dječaku, uz dinamične izmjene: u jednom trenutku pripisana je glavnom liku, desetogodišnjem dječaku, a u drugima likovima odraslih, ozbiljnih svjedoka vladajućeg režima), a u svrhu autorovog komentara.

fokalizacijski postupci; likovi djece; likovi odraslih; autorska perspektiva; perspektiva pripovijedanja; točka gledišta; film; doživljaj filma. fokalizacijski postupci; likovi djece; likovi odraslih; autorska perspektiva; perspektiva pripovijedanja; točka gledišta; film; doživljaj filma.

nije evidentirano