hrvatski

Povijesni mozaici o Stivanu

Stivan je smješten na jugozapadnoj strani središnjeg dijela otoka Cresa, a do njega se dolazi lokalnom cestom koja se u Hrasti od glavne otočne magistrale odvaja za Martinšćicu. Nalazi se nad gornjim dijelom bujične doline, koja se između uzvišenja Konjić i Orlec probija prema moru i završava u uvali Marašćici, koja ima ulogu stivanske luke. U administrativnom pogledu pripada Gradu Cresu i jedno je od njegovih 26 naselja. Osim samog sela, istoimena katastarska općina obuhvaća i odavno napušteni zaselak Rudovi te nekadašnji stočarski stan Porat, na krajnjem južnom dijelu, uz more. Pripada joj i otočić Visoki, ispred uvale Strakačine na zapadnoj obali otoka Cresa, a također i veličanstvene ruševine srednjovjekovnog sela Padove. Selo Stivan sastoji se od triju cjelina. U katastarskom planu iz 1821. naselja su navedena kao Sv. Ivan (Zgornje Selo - Gornje Selo), Sv. Luka (Zdolnje Selo - Donje Selo) i Sv. Vid (Suviški), što pokazuje da današnje ime potječe od imena prvog zaselka. Za mjesnu su toponimiju zanimljivi i ostali dijelovi Stivana: Prekriž, Bardo i Krušovica. Župa Stivan utemeljena je u XV. stoljeću. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja nalazi se na početku sela, uz cestu koja dolazi iz Hraste. Izgrađena je 1774., obnovljena 1899. i posvećena 1902. Uz nju je i mjesno groblje, na kojem počiva svećenik i proučavatelj bogatog otočnog kulturno-povijesnog nasljeđa Dinko Muškardin (1839.-1904.) te kanonik stolnog kaptola u Krku pop Dinko Vlakančić (1885.-1967.). Zvonik je odvojen od crkve i smješten na drugoj strani ceste, a sagrađen je 1793. U Stivanu postoji i crkvica sv. Vida, a pri izlasku iz sela, neposredno nakon zadnje kuće, nalijevo prema moru vodi staza kojom se nakon 150 m stiže do crkvice Svih svetih. Na južnom dijelu, iznad uvale Porat, također je smještena stara crkvica, u narodu poznata pod nazivom Gospoja. Matične knjige, koje se vode od polovice XVI. stoljeća, pisane su glagoljicom, što nedvojbeno svjedoči da je stanovništvo pripadalo hrvatskom etnikumu. U uvali Marašćici nalazi se ribarska lučica, a privatne vikendice pružaju mogućnost ugodnog odmora. Tu je nekoć postojalo ukrcavalište drva i boksita, a o obzirom na činjenicu da je okolno područje bogato ribom, Stivanjari su se bavili i ribarstvom. Stivan je ubilježen na prvom regionalnom zemljovidu otoka Cresa, koji je priložen djelu mletačkog putopisca i prirodoslovca Alberta Fortisa pod naslovom "Saggio d'osservazioni sopra l'Isola di Cherso e Lussino" (Venecija, 1771.). God. 2011. u selu ima 40 žitelja. Od poznatih osoba koje su svojim rođenjem ili djelovanjem vezane za ovaj kraj valja također istaknuti znanstvenika i sveučilišnog profesora akademika Elsa Kuljanića (Stivan, 1936.), rektora Sveučilišta u Rijeci (1991.-1993.). Sve do izgradnje suvremenih cesta, Stivan je bio raskrižje otočnih putova prema Beleju, Martinšćici, Ustrinama, Padovi i Hrasti. Struju je dobio 1965., vodu 1970., a asfalt 1974. Ti su događaji utjecali na razvoj turizma pa je Stivan već 1975. postao naselje s registriranim turističkim prometom. Danas se mogućnosti njegova razvoja upravo i temelje na turističkim potencijalima, ali i na inicijativama za očuvanje tradicijskog kulturno-povijesnog nasljeđa.

Stivan; otok Cres; povijest

nije evidentirano