hrvatski

Firentinac u Veneciji i Dalmaciji

Nedavno objavljena oporuka Nikole Firentinca u Veneciji (1462) potvrđuje tezu A.M. Schulz o njegovu boravku u Veneciji, gdje mu je bila pripisala niz djela. To je ujedno potvrda i autorove pozitivne recenzije knjige Schulzove (1978). Međutim, autor pobija novu tezu Schulzove da je Nikola prelaskom u Dalmaciju postao slabiji majstor, jer nije bio stimuliran i nije imao konkurencije. Kao argument navodi da je Nikolino posljednje monumentalno djelo, kip sv. Mihajla na krovu šibenske katedrale jedno od najboljih. Ujedno ističe da se Nikola u Veneciji predstavio samo kao kipar, a u Dalmaciji i kao vrhunski arhitekt (trogirska kapela, 1468 i dovršetak šibenske katedrale) jer je preuzeo metodu Jurja Dalmatinca (jedinstvo kamene građe, montažni sustav) čime se uklopio u "srednjedalmatinsku arhitektonsku školu" (pojam R.I.). Autor tvrdi da se Nikolin opus uklapa u Karamanovu tezu o "periferijskoj" sredini koja daje maksimalnu slobodu umjetniku da razvije sve svoje mogućnosti.

srednjedalmatinska arhitektonska škola; integracija arhitekture i skulpture; jedinstvo kamene građe; montažna metoda; "periferijska" sredina; Nikola Firentinac; Juraj Dalamtoinac; trogirska kapela; šibenska ketdrala; venicijanska skulptura quattrocenta

nije evidentirano