hrvatski

Prenatalna i perinatalna HPV infekcija

Humani papiloma virusi (HPV) su DNK virusi koji izazivaju hiperplastične, papilomatozne, i verukozne lezije pločastog epitela kože i sluznica. Danas je poznata genska sekvenca za više od 100 različitih tipova HPV-a, a veliko zanimanje struke i javnosti za ove viruse lako je razumljivo zbog njihove povezanosti s nastankom malignih tumora. Genitalna HPV infekcija je u pravilu infekcija odraslih osoba, dok su kožne bradavice česte u djece, a rijetke u odraslih osoba. Nadalje, HPV infekcija oralne sluznice, te posebice larinksa, su tipično pedijatrijske infekcije. Dok je HPV infekcija najčešća spolno-prenosiva infekcija odraslih osoba, u djece se HPV infekcija širi dominantno nespolnim kontaktom. Način prijenosa u djece ostaje kontroverzan, te uključuje perinatalni prijenos, auto- i hetero-inokulaciju, seksualno zlostavljanje i moguće indirektno zaražavanje preko izlučevina. Nedavna istraživanja perinatalnog prijenosa nisu rezultirala jednoznačnim zaključcima. Još uvijek nije poznato s kojom se učestalošću perinatalna infekcija rezultira klinički vidljivom lezijom, bilo genitalnom, laringealnom, ili oralnom. Kontradiktorni podaci objavljeni su o prevalenciji HPV infekcije u djece. Od svih kliničkih manifestacija HPV infekcije u djece najproblematičniji su rekurentna respiratorna papilomatoza i genitalni kondilomi, prva jer potencijalno ugrožava život djeteta, a kondilomi zbog mogućeg seksualnog zlostavljanja djeteta. HPV 6 i 11 su najčešći genotipovi detektirani u oba slučaja. Prihvaćeno je da se novorođenče može pri porodu zaraziti HPV-om, a detekcija HPV-a u obriscima usne šupljine novorođenčadi varira od 4-87%. Pokazano je da je vjerojatnost prijenosa virusa s majke na dijete tijekom poroda najviša u HPV PCR-pozitivnih majki u kojih je detektiran veliki broj kopija virusa. Podudarnost genotipova novorođenčadi i majki iznosi od 57-69%, što govori za mogućnost akviriranja HPV infekcije postnatalno iz različitih izvora. HPV protutijela detektirana su u 10-57% djece, a obično nema podudarnosti između seropozitivnosti i detekcije HPV DNK, bilo u obriscima genitalne, bilo oralne sluznice. Rezultati recentnih studija sugeriraju da je i in utero prijenos moguć. Način prijenosa ostaje nepoznat, a misli se da bi virus mogao biti prenesen s majke na dijete hematogeno preko placente, spermom kod začeća, ili ascendentnim putem (Tablica 1). HPV DNK je detektirana u amnijskoj tekućini, plodnim ovojima, placenti, krvi iz pupkovine, obriscima djece porođene sekcijom, te u tkivima spontano pobačenih fetusa, što sve govori za mogućnost prenatalnog prijenosa virusa, no za konačan odgovor na pitanje je li in utero prijenos moguć i, ako je, koje su posljedice tog prijenosa, potrebna su daljnja istraživanja. Tablica 1. Prijenos HPV infekcije u djece. Način prijenosa Dokazi prijenosa NESPOLNI PRIJENOS Izravno Dokazano - od druge osobe na dijete - autoinokulacijom Neizravno Moguće - preko kontaminiranih predmeta - preko kontaminiranih površina PRIJENOS OD MAJKE NA DIJETE Izravno Dokazano - za vrijeme vaginalnog poroda - za vrijeme sekcije/ ranog puknuća ovoja - postnatalno za vrijeme njege djeteta Neizravno Moguće - za vrijeme vaginalnog poroda preko kontaminiranih predmeta i površina - za vrijeme sekcije preko kontaminiranih predmeta i površina Prijenos in utero Dvojbeno - preko sperme - ascendentno - transplacentalno SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE Dokazano

HPV infekcija; perinatalna; rekurentna respiratorna papilomatoza; djeca; genitalne bradavice

nije evidentirano