hrvatski

Toplinska stabilnost mješavina PVC/PEO/PEG

Poli(etilen-glikol) (PEG) i poli(etilen-oksid) (PEO) su kristalasti, vodotopljivi, netoksični polieteri identične kemijske strukture. Razlikuju se u duljini lanca i krajnjim skupinama, te fizikalnim svojstvima, dok su im kemijska svojstva vrlo slična. Zbog današnjih zahtjeva za očuvanjem okoliša od interesa je istraživati nove mogućnosti modifikacije poli(vinil-klorida) (PVC) ekološki prihvatljivim materijalima kao što su PEG i PEO. Nađeno je da PEG može ubrzati proces uklanjanja HCl-a u kemijskim postupcima recikliranja polimernog otpada koji sadrži PVC i da pritom nije potrebno dodavati alkalne katalizatore te ne nastaju toksični nusproizvodi poput KCl-a [1]. Stoga je cilj ovog rada istražiti utjecaj niskomolekulnog PEG-a na toplinsku razgradnju mješavina PVC-a i PEO-a molekulske mase 100 000. Mješavine PVC/PEO/PEG istraživane su dinamičkom termogravimetrijom (TG). Toplinska stabilnost mješavina procijenjena je na osnovu karakteristika TG krivulja: temperatura početka razgradnje (Tonset), temperatura pri kojoj polimer izgubi 5 % početne mase (T5%), temperatura pri maksimalnoj brzini razgradnje (Tmax), maksimalna brzina razgradnje (Rmax), gubitak mase nakon prvog i drugog razgradnog stupnja (Δm1 i Δm2) i ostatna masa (mf). Interakcije komponenata mješavine i njihovih razgradnih produkata procijenjene su usporedbom eksperimentalnih termogravimetrijskih krivulja i krivulja izračunatih na osnovu pravila aditivnosti. Također je istražen utjecaj niskomolekulnog dodatka, PEG-a, na aktivacijsku energiju toplinske razgradnje mješavina PVC/PEO izračunatu izokonverzijskom metodom.

toplinska stabilnost; dinamička termogravimetrija

nije evidentirano