Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 57085

Moderno društvo i svjetski etos. Perspektive čovjekova nasljeđa


Cifrić, Ivan
Moderno društvo i svjetski etos. Perspektive čovjekova nasljeđa, Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, Zavod za sociologiju FF-a, 2000 (monografija)


Naslov
Moderno društvo i svjetski etos. Perspektive čovjekova nasljeđa
(Modern Society and the World Ethos. Perspectives of the Humankind Heritage)

Autori
Cifrić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko sociološko društvo, Zavod za sociologiju FF-a

Grad
Zagreb

Godina
2000

Stranica
262

ISBN
953-6552-35-3

Sažetak
U knjizi se sociološki propituje uloga etosa u oblikovanju svijesti o perspektivi modernog društva kao svijeta raznolikih kultura. Kultura je čovjekovo rodno obilježje koje nastaje njegovim konfliktnim odnosom prema prirodi: suprotstavljanjem prirodi i prilagođavanjem prirode. Povijest tih prirodnih konflikata je povijest kultura s mnogim zajedničkim obilježjima. Ekološki etos je sintagma koja izražava ekološku dimenziju - dimenziju valoriziranja prirode - u kontekstu etosa. S društvenim promjenama mijenja se i etos. Nema etosa bez ekološke dimenzije, pa ni svjetskog. Svjetski etos razumijemo kao čovjeku zajednička načela, norme i vrijednosti bez obzira na kulturnu i religijsku pripadnost, što znači njegovu otvorenost i slojevitost prema procesima novih oblika društvenosti. Moderno društvo ne može uspostaviti etos ranijih društava, jer se u njemu ne reproduciraju strukture koje ga održavaju. Etos paradigmatski ističe potrebu uređene strukture načina življenja i načina ponašanja, unutarnji habitus svijeta oblikovan na zajedničkim iskustvima različitih kultura, religija i čovjekovog rodnog smisla za opstanak, kao osnovu poretka svjetskog zajedništva. Knjiga na 262 stranice sadrži jedanaest priloga u četiri tematske cjeline: Nasljeđe 20. stoljeća, Moderno društvo i svjetski etos, Antropološko nasljeđe i etos odgovornosti, te Perspektive nasljeđa. Na prijelazu u 21. stoljeće postoji raznoliko nasljeđe ljudske kulture i modernog društva koje utječe na njegove buduće perspektive. Nasljeđe modernog društva dvadesetoga stoljeća je proturječno, kao što je i cjelokupna ljudska kultura. S jedne strane u njemu je postignut veliki napredak u znanosti i tehnologiji, a s druge strane potencirane su globalne opasnosti, rizici i kulturna entropija. O tome se govori u dva priloga prvog dijela knjige (Proturječja 20. stoljeća, Kultura i nasilje). U dvadesetom stoljeću čovječanstvo je napravilo tri velika iskoraka: let u svemir, cijepanje atoma i dekodiranje ljudskog genoma. Istodobno su ostala tri velika neriješena pitanja: porast svjetskog stanovništva, moguća anarhičnost uporabe znanstveno-teničke moći i odnos čovjeka prema prirodi. Ta i druga neriješena pitanja i proturječnosti što ih danas percipiramo i nasljeđujemo, prenose se u sljedeće stoljeće. Jedno od značajnih nasljeđa ljudske kulture je nasilje, što se tijekom povijesti ljudskih kultura pojavljuje u različitim oblicima a reproducira socijalizacijskim mehanizmima. Pitanje je, da li je nasilje posljedica ljudske agresivnosti ili kulturne destruktivnosti. U povijesti kultura uočljiva su razdoblja barbariziranja kulture i civiliziranja nasilja, pa se nasilje doimlje kao supstancijalni dio ljudske kulture, a njegovi oblici povijesno zadani. Moderno društvo oblikovalo je svoje standarde nasilja. Odnos modernog društva prema prirodi shvaćen je kao društveni prirodni odnos koji izražava stanje socijalne i ekološke krize cijeloga svijeta, naročito pod utjecajem globaliziranja promjena, ekoloških posljedica razvoja i konflikata. Takav odnos nije jedini u svijetu niti se održava na nacionalnoj razini. Postoje i drugi, karakteristični za predmoderna društva i kulture, koje - kolikogod bile partikularne - sadrže i neke univerzalne ljudske vrijednosti, norme i ideale. Kulture, religije i društva doživljene su kao bogato mnoštvo raznolikosti svijeta u kojemu se oblikuje jedna nova razina društvenosti - globalno društvo. Različite društvene razine ljudske kulture - lokalna, nacionalna, regionalna i globalna - omogućavaju slojevite razine etosa. O tome je riječ u dva priloga drugog dijela knjige (Globalizacija i svjetski ekološki etos, Konsenzus o svjetskom etosu) u kojemu se posebice eksplicira pitanje svjetskog etosa kao minimalnog etičkog konsenzusa u kontekstu globalnog društva i pluralizma kultura. Čovjek ne nasljeduje samo kulturu - meme nego i svoju osobnu prirodu, biološku sturkturu - gene. Ne nasljeđuje samo civilizacijske tekovine i prava, nego mora biti svjestan da ima i dužnosti prema svijetu, susvijetu i poslije-svijetu. O tome je riječ u četiri priloga trećeg dijela knjige (Čovjekovo nasljeđe i načela etosa, Sociobiološke osnove morala, Načela svjetskog etosa, Načela o dužnostima). Moderno društvo uspješno je postavilo načela ljudskih prava sljedom kojih se sustavno povećavaju zahtjevi, a zaboravlja na pravo prirode i na ljudske dužnosti. Problematizira se pitanje zajedničkih vrijednosti svim ljudima bez obzira na kulturnu ili religijsku pripadnost. Primjerice, sloboda, autonomija, održanje života itd. To znači da čovjeku nije dovoljno samo znanje nego i zdrav razum koji će prosuđivati kulturno nasljeđe i aktualne postupke. Perspektive modernog društva i svijeta vidimo u oblikovanju zajedničkog života u raznolikosti o čemu se tekatski raspravlja u knjizi, a posebice u tri priloga četvrtog dijela (Geokibernetska perspektiva, Četvrti svijet, Pluralni ekološki etos). Ideja održivosti gubi svoj smisao ako ignorira kulturnu i prirodnu raznolikost, ali i ako se suprotstavlja novim oblicima društvenosti. Na taj problem diskurzivno je ukazano iz tri antropološke perspektive: geokibernetska, kao perspektiva tehničkog svijeta koja zamišlja budućnost dominantno na znanstveno-tehničkim mogućnostima ; perspektiva četvrtog svijeta koja ukazuje na akutnu potrebu afirmacije vrijednosti prirodne i kulturne raznolikosti i zaustavljanje civilizacijske ignorancije i ekofarizejstva ; perspektiva pluralnog svjetskog ekološkog etosa koja se temelji na zajedničkim vrijednostima različitih kultura i religija. Sve tri perspektive tvore jedan interpretativni sklop ljudske kulture, pogled u budućnost čovjeka i svijeta na pragu novog spiralnog kruga što ga otvara biokibernetska revolucija. Najveći izazovi čovječanstvu u 21. stoljeću su upravljanje životom i ekosustavom Zemlja i otkrivanje života na drugim planetama, ali i razumno vrednovanje tih projekata. Čovjek ne može jednostavno odbaciti nasljeđe kulture o kojoj prosuđuje, koju nasljeđuje i u kojoj živi, ali ga mora valorizirati i koristiti pozitivna iskustva za projektivnu budućnost. Pritom se izlaže opasnostima hazardiranja s prošlošću kao i s budućnošću. Na tom tragu nastali su prilozi u knjizi napisani u okviru projekta (Socijalnoekološkii modernizacijski procesi u Hrvatskoj) na Zavodu za sociologiju Filozofskog fakulteta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
130700

Ustanove
Filozofski fakultet, Zagreb

Profili:

Avatar Url Ivan Cifrić (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Cifrić, Ivan
Moderno društvo i svjetski etos. Perspektive čovjekova nasljeđa, Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, Zavod za sociologiju FF-a, 2000 (monografija)
Cifrić, I. (2000) Moderno društvo i svjetski etos. Perspektive čovjekova nasljeđa. Zagreb, Hrvatsko sociološko društvo, Zavod za sociologiju FF-a.
@book{book, author = {Cifri\'{c}, I.}, year = {2000}, pages = {262}, keywords = {}, isbn = {953-6552-35-3}, title = {Modern Society and the World Ethos. Perspectives of the Humankind Heritage}, keyword = {}, publisher = {Hrvatsko sociolo\v{s}ko dru\v{s}tvo, Zavod za sociologiju FF-a}, publisherplace = {Zagreb} }