hrvatski

Odnos socijalne kompetencije i ponašanja učenika

Rad je dao egzaktnu analizu odnosa socijalne kompetencije i ponašanja učenika te definirao prediktore koji taj odnos iniciraju i objašnjavaju. Cilj je rada bio ispitati odnos između različitih mjera socijalne kompetencije i ponašanja učenika viših razreda osnovne škole te provjeriti koliko mjere socijalne kompetencije doprinose objašnjenju korisnog/poželjnog ponašanja učenika, uvažavajući i neka sociodemografska obilježja učenika. Prediktori koji predviđaju korisno/poželjno ponašanje učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole su socijalne vještine, vršnjačka prihvaćenost i školski uspjeh koji ukupno objašnjavaju 34% zajedničke varijance. Nalazi upućuju da se individualna obilježja, samoprocjena vršnjačke prihvaćenosti, broj braće i sestara te duljina pohađanje vrtića pojavljuju kao prediktori na pojedinačnoj razini, unutar određene dobi. Empirijsko istraživanje ovog rada je afirmiralo, i u praksi provjerilo, pedagoški model praćenja razvoja dječje socijalne kompetencije. Isto tako, podaci prikupljeni ovim istraživanjem mogli bi poslužiti učiteljima, pedagozima i stručnim suradnicima u poticanju i praćenju razvoja dječje socijalne kompetencije kao zaštitno-rizičnog čimbenika odrastanja i uspješnosti.

Socijalna kompetencija; socijalne vještine; vršnjački odnosi; obitelj; školski uspjeh i korisno/poželjno ponašanje

nije evidentirano