hrvatski

Djelovanje sisačkog Sokolskog društva od 1929. do 1941. godine

Osnutak „Hrvatskog Sokola“ u Sisku 1902. godine predstavljao je društveno-prosvjetnu novinu s naglaskom na fizički razvoj. Okupilo je najcjenjenije, najbogatije i najobrazovanije Siščane. Često prekidano u svom radu, ovo je društvo svojim kulturnoprosvjetnim radom promicalo nacionalno ime njegujući kršćanske vrijednosti i tradicionalan način života. Promjenom državnog poretka 1918., stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tradicionalni promicatelji sokolskih vrijednosti s nacionalnim predznakom izdvojiti će se iz Jugoslavenskog Sokolskog Saveza i sisačkog „Sokolskog društva“ i ponovno djelovati kao „Hrvatski Sokol“ pronoseći ideje i svjetonazor Hrvatske republikanske seljačke stranke, odnosno Hrvatske seljačke stranke. S druge strane, novoosnovano „Sokolsko društvo“ težiti će ostvarenjima integralnog jugoslavenstva ukorporiravši u svoje redove članove simpatizere centralističkog državnog poretka i dinastije Karađorđević. Obje struje djeluju do uspostave Aleksandrove diktature 6. siječnja 1929. kada se raspušta „Hrvatski Sokol“ čije prostorije, ali i djelokrug preuzima „Sokolsko društvo“ koje čini sastavnicu Sokola Kraljevine Jugoslavije (SKJ). No, iako je pronosilo ideju unitarizma, ta ideja u Sisku nikada neće biti dobro primljena. Naime, teško je bilo zaobići stoljetne tradicije kraja i nametnuti nove ideje koje nikada nisu zaživjele među pučanstvom, jer su bile kulturno, društveno i nacionalno neprirodne. Iz tog razloga „sokolski vođe će svoje programe pokušati provesti kroz teze „bratstva i jedinstva“. Redovito će obilježavati Dan ujedinjenja 1. Prosinca, rođendane pripadnika kraljevske obitelji, akademije o Zrinskim i Frankopanima, te o Strossmayeru. Kada 1933. katolička crkva napadne sokolska udruženja pastirskom poslanicom, sisačko sokolsko udruženje braniti će se tezom o simultanom djelovanju katoličkih biskupa i sokolaša na istim ciljevima koji se ne isključuju. Atentatom u Marseilleu 1934., promjenom vlasti 1935. i formiranjem vlade dr. Milana Stojadinovića, „Sokol“ gubi privilegirani položaj, a u Sisku se to dodatno osjeća prelaskom Ljudevita Auera u Vladu. Djelovanje „Sokolskog društva“ od tada oscilira, pa se bilježi njegov rad od organizatora velikih manifestacija do potpunog mirovanja, koje se najviše osjetilo na prosvjetnom planu potaknutom od režima. U takvom društvenom stanju dočekano je formiranje Banovine Hrvatske 1939. godine, kada sokolski rad u Sisku još više jenjava i ne ističe se niti sukobima sa seljačkom i građanskom zaštitom, niti proklamiranjem velikosrpskih ili unitarističkih programa. Gotovo se neprimjetno gasi, na radost građana koji se sada orijentiraju na novoosnovano društvo „Hrvatski Junak“ čije je djelovanje uvelike uvjetovano sokolskom tradicijom, uz permanentno njegovanje i isticanje nacionalnih vrijednosti.

Hrvatski sokol; Sokolsko društvo; Sisak; Jraljevina Jugoslavija

nije evidentirano