hrvatski

Tretman agtiranih bolesnika sa ozljedom glave: je li terapija kvetiapinom dobar izbor?

Cilj: Analizirati promjene u simptomima agitiranosti u 30 bolesnika sa anamnestičkim podacima o ozljedi glave pomoću Agitated Behavior Scale. Metode: Skala sa 14 točaka (uključuje hipotenacitet pažnje, lako ometanje pažnje, nemogućnost koncentriranja, impulzivnost, nestrpljivost, niska tolerancija na bol ili frustraciju, nesuradljivost, otpornost na brigu, zahtjevnost, nasilno i/ili prijeteće ponašanje prema ljudima ili stvarima, eksplozivnost i/ili nepredvidljiva ljutnja, ljuljanje, trljanje, zapomaganje ili drugi oblici samo stimulirajućeg ponašanja, nemir, koračanje, prekomjerno kretanje, ponavljane radnje, motorno i/ili verbalno, ubrzano, glasno ili prekomjerno pričanje, iznenadne promjene raspoloženja, emocionalna labilnost, samoozljeđivanje tjelesno ili verbalno) je korištena u cilju procjene poboljšanja simptoma u 30 agitiranih bolesnika sa pozitivnom anamnezom povrede glave (18 muških, 12 žena, prosječne dobi/godine 41.3) u periodu od 2 mjeseca kontinuiranog tretmana sa kvetiapinom. Svi bolesnici bili su u bolničkom tretmanu. Na početku praćenja (baseline) 30 bolesnika započelo je terapiju sa kvetiapinom. Prva procjena učinjena je odmah prije započinjanja terapije. Prvih pet dana procjene su rađene svakodnevno. Nakon toga bolesnici su procjenjivani jedan puta tjedno u periodu od 2 mjeseca. Svi bolesnici započeli su terapiju kvetiapinom u dozi od 100 mg dnevno. Slijedilo je povišenje doze na 200 mg drugog dana te na 300 mg trećeg dana. Nakon prva tri dana doza lijeka titrirana je individualno ovisno o kliničkoj slici. Maksimalna primijenjena dnevna doza kvetiapina bila je 600 mg. Prosječna dnevna doza bila je 304.8 mg. Tijekom istraživanja tri bolesnika uslijed razvoja nuspojave (hipotenzija) nisu završila praćenje. Pacijenti kod kojih je prekinuta terapija procjenjivani su zadnjeg dana terapije, a njihovi rezultati pribrojeni su rezultatima ostalih bolesnika iz ispitivane skupine. Rezultati su statistički analizirani korištenjem metoda deskriptivne statistike i hi-kvadrat testom, uz graničnu statističku značajnost od 5%. Rezultati: Poboljšanje u simptomima agitiranosti bilo je uočljivo tijekom prvih 5 dana tretmana sa kvetiapinom mjereno sa Agitated Behavior Scale (ukupan zbroj). Statistički značajno poboljšanje dobiveno je nakon mjesec dana mjereno pomoću gore navedene skale, a nakon 2 mjeseca navedeno poboljšanje bilo je još izrazitije. Zaključak: Tretman sa kvetiapinom pokazao se dobrim izborom u agitiranih bolesnika sa pozitivnom anamnezom ozljede glave. Literatura: 1. Kozumplik O, Uzun S, Folnegović-Šmalc V, Jukić V, Mimica N. Ejfectiveness of quetiapine treatment in patients with schizophrenia. Periodicum biologorum 2005 ; 107(2):207-209. 2. Uzun S, Kozumplik O, Mimica N, Folnegović-Šmalc V. Nuspojave psihofarmaka. Zagreb: Medicinska naklada, Psihijatrijska bolnica Vrapče ; 2005. 3. Uzun S, Kozumplik 0, Mimica N, Jukić V, Folnegović-Šmalc V. Terapija quetiapinom u bolesnika sa sumanutim poremećajem: shema bržeg početka uvođenja quetiapina. Zbornik sažetaka. Drugi hrvatski psihijatrijski dani, Opatija, 17.-20. ožujka 2005. 4. Bogner, J., Corrigan, J.D., Stange, M., & Rabold, D. Reliability of the Agitated Behavior Scale. Journal of Head Trauma Rehabilitation 1999 ; 14:91-96.

Agitacija; Ozljeda glave; Kvetiapin

nije evidentirano