hrvatski

Tardivna diskinezija: promjena na terapiju antipsihoticima druge i treće generacije

Uvod: Iako postoje dokazi da antipsihotici druge I treće generacije smanjuju prevalenciju tardivne diskinezije (TD), ova nuspojava će vrlo vjerojatno ostati značajan klinički problem još dugo vremena. Premda do sada nije nađen tretman izbora u liječenju TD, druga i treća generacija antipsihotika mogu biti učinkoviti u liječenju bolesnika s TD. Cilj: Analizirati kliničku dobit zamijene antipsihotika prve generacije antipsihoticima druge I treće generacije ^bolesnika s simptomima TD. Metode: U ovoj 24-tjednoj studiji praćenja procjenjivana je učinkovitost druge I treće generacije antipsihotika (kvetiapin (N = 7), olanzapin (N = 7), klozapin (N = 6)) u tretmanu bolesnika sa TD prema DSM-IV klasifikaciji. Simptomi TD nastali su tijekom tretmana haloperidolom (N = 10) ili flufenazinom (N = 10). Kriteriji uključivanja bili su (1) stabilno psihičko stanje i (2) potvrđena dijagnoza TD. Na početku praćenja bolesnici su metodom slučajnog izbora podijeljeni u tri skupine (prva skupina bolesnika dobivala je kvetiapin, druga je dobivala olanzapin, dok je treća dobivala klozapin). Skala za procjenu tardivbne diskinezije (Tardive dyskinesia rating scale (TDRS)) korištena je u procjeni simptoma TD. Bolesnici su procjenjivani na početku praćenja (baseline), nakon tjedan dana, 2 tjedna I nakon 4 tjedna od početka praćenja, a nakon toga sva 4 tjedna do ukupno 24 tjedna. Prosječna dnevna doza bila je 400 mg kvetiapina, 10 mg olanzapina, i 300 mg klozapina. Četiri bolesnika nisu završila praćenje zbog razvoja nuspojava (sedacija, hipersalivacija, dobivanje na težini). Pacijenti kod kojih je prekinuta terapija procjenjivani su zadnjeg dana terapije, a njihovi rezultati pribrojeni su rezultatima ostalih bolesnika iz ispitivane skupino. Rezultati su statistički analizirani korištenjem metoda deskriptivne statistike i hi-kvadrat testom, uz graničnu statističku značajnost od 5%. Rezultati: Nakon 4 tjedna praćenja poboljšanje je uočeno u sve 3 skupine bolesnika, ali ne statistički značajno. Nakon 8 tjedana značajno poboljšanje nađeno je u skupini bolesnika koji su uzimali klozapin i kvetiapin. Nakon 12 tjedana poboljšanje je bilo značajno u skupini bolesnika koji su uzimali olanzapin, kao i u preostale dvije skupine. Na kraju praćenja statistički značajno poboljšanje nađeno je u sve tri skupine bolesnika. Zaključak: Kvetiapin, olanzapin i klozapin su učinkoviti u smanjenju simptoma TD uz dobru podnošljivost navedenih lijekova. Literatura: 1. Emslev R, Turner HJ, Schronen J, Botha K, Smit R, Oosthuizen PP. A single-blind, randomized trial comparing quetiapine and haloperidol in the treatment of tardive dyskinesia. J Clin Psychiatry. 2004 ; 65(5): 696- 701. 2. Simpson GM, Lee JH, Zonbook B, Gandos G. A rating scale for tardive dyskinesia Psychopharmacology 1979 ; 64:171- 179.

Tardivna diskinezija; Antipsihotici; Kvetiapin; Olanzapin; Klozapin

nije evidentirano