hrvatski

Antonio Fabregues o Krbavskoj bici

U latinskoj su prozi ranoga novovjekovlja vezanoj uz Hrvatsko-ugarsko Kraljevstvo žanrovi - nositelji turskih tema ponajprije pisma (izvješća) i govori. Ovakva prepiska redovito uključuje strance, bilo kao autore ili kao adresate. Ti su stranci obično službom povezani sa Svetom Stolicom (Poggio Bracciolini ; Mikołaj Lasocki i Enea Silvio Piccolomini). Svim ovim parametrima odgovaraju i dva važna latinistička svjedočenja o traumatičnome događaju hrvatske povijesti, to jest o porazu hrvatske plemićke vojske u bici s Osmanlijama na Krbavskom polju kraj Udbine 9. rujna 1493. godine. Radi se o pismima papinskoga izaslanika Antonija Fabreguesa (ili Fabregnesa ; on će kasnije djelovati na dvoru cara Maksimilijana i kralja Vladislava II. Jagelovića) upućena Svetome Ocu iz Senja 8. i 13. rujna 1493. godine. Fabregues se u Senju nalazio zbog frankapanske opsade grada. Izvješća su - kao svjedočenje iz prve ruke - priključena pismu koje je u ime pape Aleksandra VI. sastavio njegov tajnik Lodovico Podocathor (ili Podocatharo). Takva se cjelina širila sjevernom Italijom (Milano, Modena i Mantova) u prijepisima, a Rimskim Carstvom Njemačkoga Naroda u obliku letka - inkunabule (Beč, Johann Winterburg, nakon 2. listopada 1493. godine). Fabreguesovo pismo nakon Krbavske bitke prepisao je u svoju rukopisnu zbirku Opus de antiquitatibus cum epitaphiis (München, Bayerische Staatsbibliothek, Clm 716) Hartmann Schedel, a na francuski ga je preveo i u svoju kroniku uključio burgundski ljetopisac Jean Molinet. Kompozicijom i izražajnim sredstvima Fabreguesova su pisma jednostavna, ali dramatična - pojedini izrazi i ideje (osobito o "koncu ove zemlje" i geopolitičkim prijetnjama) odjekivat će i u drugim suvremenim tekstovima. Paralele nalazimo u vremenski bliskima, a stilski znatno dotjeranijim tekstovima Jurja Divnića i Lodovica Podocathara, kao i u strukturi i motivima Zapisa popa Martinca te u latinskim povjesnicama domaćih autora Ludovika Crijevića Tuberona i Ivana Tomašića.

protuturska književnost; ranonovovjekovlje; papinska diplomacija; izvještavanje; pismena propaganda; književne paralele

nije evidentirano