hrvatski

Vjera kao "privatna stvar". Počeci, razvoj i posljedice poimanja

Autor u članku polazi od značenja pojmovnoga para javnoprivatno na različitim područjima, a osobito u politici. U jednom homogenom društvu kakvo je bilo srednjovjekovni kršćanski zapad razlikovanje između privatnoga i javnoga nije od osobite važnosti. Do promjena je došlo u vrijeme reformacije u vjerskom te francuske revolucije u političkom smislu. U vjerskom smislu više ne postoji jedna apsolutna istina koja vrijedi za sve, nego se formiraju nove konfesije i Crkve koje relativiraju dotad jedino prihvaćeno učenje Katoličke Crkve. Na pepelu vjerskih ratova politička vlast traži temelj svoje legitimnosti u suverenitetu naroda, a ne u transcendenciji te u tom smislu više ne treba Crkvu. Pojavom prosvjetiteljstva čovjek tj. subjekt spoznaje postaje autoritetom u pitanjima morala i znanosti. Ideja slobode zahvaća sve segmente ljudskoga života, a osobito u prvi plan iskače ekonomski. Ekonomska samostalnost pogoduje razvoju individualizma koji, oslobođen od svih vanjskih autoriteta, ukorijenjen u imanentnom razumu, vodi u pluralizam. Sve nabrojano stoji u pozadini krilatice „vjera je privatna stvar“. Da bi se razumjelo taj zahtjev, potrebno je razumjeti kako je do njega došlo i gdje su nesporazumi u njegovu tumačenju. Privatno i javno pomiruje se u pojmu osobe: osoba u sebi sjedinjuje i politički i vjerski identitet te kao takva sudjeluje u javnom diskursu.

javno; privatno; religija; politika; individualizam; pluralizam

nije evidentirano