hrvatski

Odgoj između stege i slobode

U članku se polazi od čovjeka koji na svijet dolazi kao nedovršeno biće i koji kao takav ulazi u proces kultiviranja i uraštanja u zajednicu u koju je rođen, a koja već funkcionira prema određenim normama. Cilj odgoja je pomoći mu da se pripremi za život u zajednici poštujući njezine norme, ali ne gubeći istovremeno svoju vlastitost. U tom smislu cilj i subjekt odgoja je sâmo dijete. Tvrdi se da je u odgojno-obrazovnom procesu potrebno odrediti vrijednosti koje bi dijete trebalo usvojiti kako bi postalo sposobno i voljno te vrijednosti i promicati. Odbija se prigovor da se pritom radi o manipulaciji zbog toga što dijete na određenim stupnjevima razvoja ne može sâmo te vrijednosti domisliti i u sebi razviti. Kao glavne vrijednosti ističu se najprije sloboda, a potom, sa slobodom nužno povezana odgovornost. U raspravi o slobodi ističe se problem različitog shvaćanja slobode te se nastoji pokazati kako apsolutna sloboda ne postoji iz jednostavnog razloga što čovjek tu slobodu ne utemeljuje iako mu je kao ljudskom biću konstitutivna. Također se naznačuju granice slobode u odnosu prema drugom čovjeku, društvu i svijetu. U ispravnom shvaćanju slobode važnu ulogu ima odgovornost , pojam koji je zamijenio pojam dužnosti. Oslanjajući se na Kanta nastoji se pokazati da odgovornost uključuje dužnost i sposobnost refleksije vlastitih želja i slobodnog djelovanja. Zaključno, tvrdi se nemogućnost prenošenja tzv. neutralnog znanja tj. tvrdi se povezanost znanja i vrijednosti. U tom kontekstu govori se o stezi i ulozi i značenju autoriteta i postavljanju jasnih granica u procesu odgoja, poštujući djetetovu osobnost.

odgoj ; obrazovanje ; sloboda ; odgovornost ; dužnost ; stega ; autoritet

nije evidentirano