hrvatski

Atribucije o uzorku nečije nevolje – efekti na altruistično ponašanje

Ispitivani su efekti različite empatičke usmjerenosti ispitanika i atribucije kontrolabilnosti uzroka nevolje na spremnost pružanja pomoći drugima. Situacija starije osobe kojoj treba pomoć prezentirana je ispitanicima pismeno u obliku intervjua, pri čemu je uzrok nevolje prikazan kao kontrolabilan ili nekontrolabilan. Ispitanici (N=96) su dobili upute da se pokušaju uživjeti s osobom u nevolji ili da se usmjere na formalnu stranu razgovora. Prikupljeni su podaci o emocionalnim doživljajima ispitanika i percepciji težine situacije osobe u nevolji. Upotrebljene su dvije mjere altruizma: procjene spremnosti pružanja pomoći i prijava za sudjelovanje u dobrotvornoj akciji pomaganja starijim i nemoćnim osobama. Rezultati su pokazali da je manipulacija uputama za izazivanje različite empatičke usmjerenosti neuspješna, te da ove upute nemaju nikakvog efekta na emocionalne doživljaje i na pomaganje. Dobivene su značajne razlike na mjerama pomaganja među situacijama koje izazivaju različite kauzalne atribucije. Ispitanici su u većoj mjeri spremni pomoći starijoj osobi u situaciji kad je uzrok nevolje nekontrolabilan, a ti se efekti generaliziraju i na spremnost sudjelovanja u akciji pomaganja drugim sličnim osobama. Manipulacija kauzalnim atribucijama pokazala je značajne efekte i na empatičke emocionalne doživljaje i procjene stupnja potrebe osobe u nevolji. Dobiveni podaci su samo djelomično u skladu s postavkama Weinerove atribucijske analize pomaganja.

kauzalne atribucije; empatija; altruizam; pomaganje

nije evidentirano