hrvatski

INSTITUCIJE DRŽAVNE UPRAVE REPUBLIKE HRVATSKE OD OSAMOSTALJENJA DO ČLANSTVA U EUROPSKOJ UNIJI I. DIO 1990. - 2004.

Predmet rada jest povijest institucija državne uprave Republike Hrvatske u razdoblju od 1990. g., osamostaljivanja RH, do 18. lipnja 2004. g., kada Europsko vijeće promiče RH u službenog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Rad obuhvaća institucije političkog sustava RH: Sabor, Predsjednika Republike, Vladu RH i tijela državne uprave. U uvodu su objašnjeni temeljni pojmovi i ograničenje na tijela državne uprave u strogom smislu te riječi. Rad ne obuhvaća tijela s javnim ovlastima ni snage civilne i vojne obrane i policije. Poznavanje povijesti i djelokruga rada određene institucije polazna je točka cjelokupnog rada arhiva i arhivista, pružanja preciznih i smislenih znanstvenih informacija korisnicima arhivskoga gradiva. Zadatak je arhivske znanosti proučavanje ustrojstva i funkcija onih tijela iz čijeg je rada i djelovanja nastalo arhivsko i registraturno gradivo, a poznavanje povijesti institucija preduvjet je svakoga arhivskog stručnog rada. U hrvatskoj se arhivistici o ovoj temi do sada praktički nije pisalo, a nešto podataka može se naći na internetskim stranicama samih tijela i HIDRA-e. Drugo se poglavlje bavi, na temelju objavljenih pravnih izvora i literature, kontekstom u kojem djeluju institucije državne uprave. Dana je povijest osamostaljivanja i razvoja RH, promjene Ustava koji direktno određuju nazive najviših institucija i djelokrug njihove nadležnosti. Na temelju objavljenih, relevantnih pravnih propisa prikazan je sustav i promjene državne uprave te promjene ustrojstva i djelokruga ministarstava i državnih upravnih organizacija u cjelini, kao i propisi o dužnosnicima, službenicima i namještenicima. U trećem se poglavlju obrađuju razvoj, legislativa i nadležnosti Hrvatskog sabora i njegovih vijeća, odnosno domova, Vlade RH i svakog Vladinog ureda i nekoliko komisija, Predsjedništva/Predsjednika RH, njihova organizacija i tijela u sastavu. Određeni su datumi i relevantni zakoni promjena naziva tijela, dane nadležnosti i promjene nadležnosti, tijela u sastavu i njihove promjene, osnivanja i ukidanja. Četvrto se poglavlje bavi razvojem, relevantnom legislativom i nadležnostima ministarstava, njihovom organizacijom i tijelima u sastavu. Pojedinačno je obrađeno svako postojeće ministarstvo, datumi i relevantni zakoni, promjena naziva ministarstva, ukidanja i osnivanja, dane njegove nadležnosti i promjene nadležnosti, tijela u sastavu ministarstva i njihove promjene, osnivanja i ukidanja. U petom su poglavlju pojedinačno obrađene državne upravne organizacije i središnji državni uredi, određeni su datumi i relevantni zakoni promjena naziva institucija, ukidanja i osnivanja, dane njihove nadležnosti i promjene nadležnosti, tijela u sastavu institucije i njihove promjene, osnivanja i ukidanja. Šesto se poglavlje bavi državnom upravom u županiji, gradu, općini, kao i raznim tijelima koja nisu središnja tijela državne uprave ili uredi Vlade, ali obavljaju poslove izvršne i upravne vlasti. U cjelini su prikazani relevantni zakoni i promjene vezane uz lokalnu i područnu (regionalnu) upravu i samoupravu – općine, gradove, županije, kao i u jednom razdoblju kotare te njihove nadležnosti. Osnovni je zaključak, vezano za institucije državne uprave RH, razvijenost, odnosno složenost državne organizacije. Posebne okolnosti osamostaljivanja i razvoja RH kao države utjecale su na nastanak i razvoj institucija državne uprave. Uspostavom RH kao samostalne države Hrvatska se po prvi put našla pred zadaćom stvaranja cjelovitoga, vlastitog sustava državne uprave. Kako samostalnost znači potrebu formiranja i učvršćivanja svih dijelova upravnog sustava koji su svojstveni samostalnoj državi, RH je po svom nastanku i osnutku utemeljila institucije uprave koje u dotadašnjoj SRH nisu postojale, a koje druge suvremene države imaju. Razvoj RH iznimno je dinamičan. Ukupno gledajući, a i u pojedinim razdobljima, institucija je mnogo i one su raznovrsne. Sam broj ministarstava i zavoda varira zbog čestih promjena: kod ministarstava od četrnaest do devetnaest, kod državnih upravnih organizacija od tri do dvanaest. Institucije državne uprave pojavljuju se kao izravan odgovor na nove okolnosti, odnosno oblik svladavanja životno važnih zadaća. Svakako, kada djelatnost kojom su se bavile više nema toliko važnost da zahtijeva samostalno tijelo, određene se institucije gase. Razvojem društva mijenjaju se ciljevi državne uprave, njezino ustrojstvo i način rada te se od ciljeva vlasti prelazi na ciljeve službe, tj. na djelatnosti koje služe ostvarivanju i zadovoljavanju interesa državljana. S vremenom se upravne funkcije sve više diferenciraju, tj. iz zadataka koji su u početku jedinstveni i obavlja ih jedinstvena upravna organizacija izdvajaju se pojedini dijelovi u samostalne zadatke koje obavljaju posebne organizacije, što dovodi do horizontalne i vertikalne diferencijacije uprave. Kako do sada nije bilo djela čiji bi predmet bila povijest institucija i organizacija državne uprave RH u cjelini, od 1990. do 18. lipnja 2004. godine, opis institucija političkog sustava RH: Sabora, Predsjednika Republike, Vlade RH i tijela državne uprave će, kao sistematizirano zn¬nje i spoznaja, poslužiti svima koji sudjeluju u radu uprave, arhivistima, upravnim pravnicima, povjesničarima, politolozima, sociolozima, učenicima i studentima navedenih disciplina te sadašnjim i budućim korisni¬cima arhivskog gradiva. Rad daje materiju relevantnu za potpunije proučavanje velikog broja pitanja koja tvore široku problematiku razvoja RH te uklanja potrebu da se buduća istraživanja bave cjelokupnom povijesti institucija RH, već užim, praktično značajnijim područjima. Omogućava se i daje polazište za proučavanje ostalih tijela financiranih iz državnog proračuna, prvenstveno tijela s javnim ovlastima, odnosno svih tijela po¬moću kojih RH ispunjava svoja prava i dužnosti. Knjiga pruža polazište za daljnji rad na izradi, bilo u klasičnom obliku bilo u obliku baze poda¬taka, popisa svih izvora značajnih za povijest institucija. Povijest institucija državne uprave odražava nastanak i specifičnosti razvoja RH u određenome društveno-povijesnome i gospodarskom kontekstu. Zadovoljenje kriterija koji su preduvjeti članstva RH u EU na određen način znači prestanak djelokruga i ovlasti institucija političkog sustava i državne uprave koje su postojale od 1990. do 2004. g. te se one mogu smatrati povijesnima. Knjiga je popraćena bilješkama, prilozima, kao što su kazalo institucija, diplomatskih misija i konzularnih ureda, čelnika i povjerenika, te popisom kratica, pravnih izvora i literature. Kazala omogućuju brzo pretraživanje tijela, odnosno prezimena osobe. U kazalu institucija navedeni su ukinuti i postojeći savjeti, komisije, povjerenstva i druga tijela koja nisu pojedinačno obrađena u radu.

Republika Hrvatska; povijest; uprava; institucije; povijest institucija; stvaratelji gradiva; arhivista znanost

Knjiga se temelju na doktorskoj disertaciji autorice: „Institucije državne uprave Republike Hrvatske od 1990. do 2004. godine“, mentor prof. dr. sc. Damir Boras, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 20. siječnja 2007. g. ISBN 978-953-95433-9-4 (cjelina) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 791051